Ljubica Jović, poznata i kao jugoslavenska Marija Šel, odmah je na početku svog profesionalnog puta osvajala svojim nesvakidašnjim darom. U trenutku kada je krasila filmsko platno kao glavna glumica, njezina je briljantnost zasjala, što je navelo kritičare da joj prognoziraju uspon do jedne od najcjenjenijih glumica na našim prostorima. Njihove su se prognoze pokazale točnima, jer su se njezina neodoljiva privlačnost i intelekt pojavili kao njezini adut bez premca.
Ljubica je ispričala kako, za razliku od mnogih djevojaka, nikada nije željela biti glumica. Međutim, tek nakon početnog iskustva s kazalištem počela je razvijati ljubav prema njemu. Kroz svoj glumački put nastoji njegovati svoj osebujan pristup i suzdržati se od uspoređivanja s drugima.
Kroz svoju blistavu karijeru, koja se proteže od kultne uloge u filmu “Pukotina raja” do danas, stekla je izniman ugled i nastavlja neumorno raditi iu svom devetom desetljeću. S vremenom su nas oduševile njezinim zanosnim nastupima u renomiranim televizijskim serijama poput “Kud puklo da puklo”, “Ponos Ratkajevih” i “Najbolje godine”. U doba Jugoslavije krasila je srebrna platna u zapaženim produkcijama kao što su “U registraturi”, “Fiškal” i “Borčina u grlu”, između mnogih drugih, tijekom kasnih 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih. No, na pozornici ona istinski blista jer je svaki njen nastup popraćen burnim pljeskom, što je potvrda njezinog golemog uspjeha.
Budući da sam prisutan od početka televizije 1956. godine, svjedočio sam i sudjelovao u svakoj fazi njezine evolucije. Tijekom prvih godina svi su se programi emitirali uživo, što je zahtijevalo detaljnu pripremu i temeljito poznavanje scenarija. Naš je tim morao pažljivo sinkronizirati kadriranje pomoću tri elektroničke kamere. Naravno, tada je sve bilo crno-bijelo. Revolucionarna serija “U registratura” označila je prijelaz na snimanje u boji. Napreci koji su se dogodili od tog vremena bili su monumentalni. Ipak, sve dok postoji potražnja za mojim radom, ustrajat ću u svojim nastupima – naglasila je.
Otišavši na svijet 20. travnja 1936. u Banjoj Luci, školski put vodi je u gimnaziju u Karlovac. Početak svog glumačkog zanimanja dogodio se u karlovačkom Kazališnom studiju mladih, gdje je vješto ostvarila ulogu Majke Tile u “Plavoj ptici”. Potom je nastavila studij glume na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji prije nego što je postala cijenjena članica Zagrebačkog dramskog kazališta.
Romantični odnosi su nevjerojatno zadivljujući.
Što se privatnog života tiče, Ljubica je prošla kroz više brakova. Još dok je studirala obvezala se udati za voditelja Sašu Zalepugina. Osim toga, imala je kratkotrajni brak s glazbenikom. No, 2005. godine otkriva pravu ljubav s Fedorom Čapekom, muškarcem s kojim se poznaje još iz studentskih dana. Snaga njihove veze očituje se u hrabrom izboru koji je u dobi od 69 godina donijela da se upusti u svoj treći brak.
Živeći u neposrednoj blizini Züricha, uspostavila je duboku vezu s Fedorovljevom unukom, koju smatra svojom, uživajući u radostima bake, unatoč tome što nema nijedno biološko dijete.
