Luciano D’Adamo, Talijan iz Rima, doživio je užasnu prometnu nesreću 2019. godine koja mu je promijenila tijek života na načine koje je teško opisati. U tom ga je incidentu, dok je mirno hodao svojim putem, udario nepoznati vozač, nakon čega je Luciano pao u komu. Bio je u komi nekoliko dana dok su se njegovi rođaci molili da se izvuče iz teške situacije. Kada se konačno probudio, otkrio je da je njegov svijet potpuno drugačiji.
Iznimno šokantan trenutak za njega bio je kada je zaboravio svih 39 godina svog života, a posljednja uspomena koja mu se jasno urezala u sjećanje je ožujak 1980. godine. Ova nevjerojatna igra sudbine ostavila je Luciana zarobljenog u vremenu, kada je imao samo 24 godine i vjerovao da je spreman oženiti svoju tada 19-godišnju zaručnicu.
Kad se ugledao u ogledalu, nije mogao vjerovati svojim očima. Pred njim je stajao čovjek sijede kose, neprepoznatljiv, niz obraze su mu tekle suze jer je izgubio mladost.
Ono što je još više iznenadilo je to što je na vratima njegovog odjela stajala starica koja je tvrdila da je njegova supruga. Luciano nije mogao vjerovati što čuje jer nije znao ni da je oženjen, a kamoli da ima sina, što mu je dodatno otežavalo situaciju.
Život mu se radikalno mijenja i on se gubi u ovom novom svijetu. Kada je pokušao nazvati majku, opet se šokirao kada mu je bolničko osoblje reklo da joj je majka umrla i da on o tome ništa ne zna.
Iako je prošlo pet godina od nesreće, Luciano još uvijek pokušava povratiti pamćenje i pokušava sakupiti djeliće svog izgubljenog identiteta. Sada ima 68 godina, osjeća se kao da je još uvijek zaglavio u 1980., kada je radio kao radnik u zračnoj luci Fiumicino. Dok se bori s izazovima modernog života kao što su pametni telefoni i GPS uređaji, priznaje da mu ta tehnološka dostignuća ostaju prava misterija.
Zanimljivo, njegovo jedino jasno sjećanje na to zaboravljeno razdoblje vezano je za rođenje unuka 2014. godine, posebno pamti datum, vrijeme i oznaku “PN 2300” nalijepljenu na bolničku kolijevku. Taj je trenutak bio jedna od rijetkih svijetlih točaka u njegovom umu vezana uz njegovu obitelj.
Štoviše, teško se mirio s činjenicom da je njegov omiljeni nogometni klub Roma postao dvostruki prvak Italije i nije se mogao sjetiti nijednog od tih važnih trenutaka. S vremenom je Luciano počeo prihvaćati činjenicu da više nije mlad te se postupno prilagođavao novom životu sa suprugom, djecom i unucima, iako je nesreća iz 2019. još uvijek potpuno zaboravljena.
Nažalost, odgovorni vozač nikada nije pronađen, zbog čega je Lucian osjećao ne samo da je izgubio pamćenje, već i pravdu.
Priča Luciana Da’Adama istinita je priča o borbi, prilagodbi i snazi ljudskog duha koja nas podsjeća koliko je važno cijeniti svaki trenutak u našim životima, jer sutra može donijeti nepredviđene promjene.
