Legendarni srpski glumac Zoran Rankić zauvijek će ostati u sjećanju publike svojom vrhunskom glumom, prije svega u nezaboravnom Žarku Popari u kultnoj seriji “Sretni ljudi”, koja je dugo vremena bila jedan od najgledanijih TV projekata diljem svijeta.
Balkanci. Nevjerojatno slavan i uspješan u svojoj glumačkoj karijeri, Rankić je privatni život vodio daleko od pozornosti javnosti; posljednji trenuci njegova života prošli su daleko od bljeskova fotoaparata, u melankoličnoj i usamljenoj atmosferi.
Naime, Zoran Rankić preminuo je 9. prosinca 2019. godine u Domu za stare u Beogradu u 84. godini nakon duge i teške bolesti. Njegovom smrću završila je doista čitava jedna epoha jer je većina njegovih najbližih prijatelja, kolega iz kazališta, već umrla pred njim.
Toma, Deba, Poček. Tri imena koja su nekada bila sinonim za bogatstvo na kulturnoj sceni ostavila su Zorana samog u godinama kada je najteže. Također, nikada nije okrenuo leđa svojoj velikoj ljubavi – pisanju do zadnjeg trenutka.
Nekoliko mjeseci prije smrti dovršio je dvije knjige pod naslovom “Neobjavljeno vrijeme 1 i 2”, pokazujući koliko je oštar i živ ostao njegov um i duh, fizički slabeći.
Bio je to njegov život koji se na kraju pretvorio u osamu, također duhovno izmučen jer je ubrzo nakon što je završio svoja djela doživio moždani udar. Nakratko je ležao u bolnici “Sveti Sava”, a potom je prešao u starački dom kada mu je postalo nemoguće hodati.
Komplikacije su brzo nastupile; imao je sestru koja je već bila prilično bolesna, s autoimunom bolešću. Pazili su jedno na drugo, surađivali dugo vremena. Sada je, zbog sve lošijeg zdravstvenog stanja, nekoliko mjeseci ranije od njega morala biti dovedena u starački dom; umrla je godine, mjesec dana nakon njegove smrti.
Svojedobno je naglasila kako joj Rankić nedostaje i koliko su duboko povezani, čak i sada kada je mrtav. Njegov odlazak iz svijeta kazališta bio bi u njegovom stilu, a sve u skladu s njegovim duhom i odnosom prema umjetnosti.
Naime, na neki način u Beogradskom dramskom pozorištu ne postoji posebna formalistička proslava ispraćaja, puna klišea o umjetničkim dometima i emotivnih rastanaka.