U malom mjestu Podgora kod Lopara živjela je Jelina Terzić koja je proživjela mnogo teških trenutaka u životu, ali je pokazala nevjerojatnu snagu i borbenost. Njezina je priča priča o tuzi, gubitku i borbi, ali unatoč izgledima, nije dopustila da je život slomi.
Jelina, majka petero djece koja sada nema kontakta sa svojom djecom, svakodnevno se suočava sa zdravstvenim problemima i financijskom nesigurnošću. Ipak, izdvojila ju je upornost i ljubav prema životu.
Borba sa životnim izazovima
Jelina Terzić živi skromno, oslanjajući se na neformalnu socijalnu pomoć kao glavni izvor prihoda, a boluje od reumatizma zbog čega se ne kreće. Unatoč tome, Jelina je ostala pozitivna i marljiva žena koja ne dopušta da je išta zaustavi.
Nedavno je, unatoč teškoj bolesti, sama posadila i okopala 400 kilograma krumpira. To je njezin način života jer, kako kaže, “ne može ne raditi”. Budući da je socijalna pomoć neredovita, često mora živjeti od osnovnih stvari, ali njezin borbeni duh ne jenjava.
Kao majka, Jelina se oslanjala na vlastite snage kako bi preživjela, čak i kada se morala osloniti na susjedu Bilianu, koja joj je postala pravi oslonac u životu. Kada je Jelena oboljela od upale pluća, Biliana joj je pomogla da ode liječniku, donijela joj hranu i lijekove, te bila uz nju u najtežim trenucima. Jelena je duboko zahvalna na pomoći jer je upravo Biljana spriječila da Jelena umre od gladi i bolesti.
prošla nepravda
Jelenin brak također je bio nesretan, pun nasilja i nesreće. Udala se za Baćapalančanina i s njim rodila šestero djece od kojih je jedno umrlo. Postojao je jedan trenutak u njezinoj priči koji je promijenio sve. Jelena se prisjeća kako joj se muž napio u baru i obećao da će je oženiti svojom prijateljicom Nađom. Njen bivši suprug Neđo postao je nasilan i surov ne samo prema Jeleni, već i prema njihovoj djeci. Jelina se prisjeća trenutaka kada je djecu zlostavljao, tjerao ih da jedu jestivu hranu, prijetio im batinama, a često je branila svoju djecu, što je bio razlog i njenog vlastitog nasilja.
Djecu je tjerao da jedu što mogu i što ne mogu jesti, inače će dobiti batine. Koliko sam puta dobila u glavu da ih zaštitim”, rekla je uplakana Jelena. Djecu je tjerao da spavaju u svlačionici, jednoj od kćeri je čak poderao pidžamu, ali protiv njega nisu mogli poduzeti nikakve mjere te su obavijestili centar za socijalni rad u koji su djeca poslana i udomiteljski dom 1996. godine Sredinom godine vratila se u roditeljsku kuću i iza sebe ostavila sve proživljeno.
Tuga zbog gubitka kontakta s djecom
Iako je Jelena dala sve od sebe da pobjegne od nasilja i svojoj djeci omogući bolji život, danas joj je najveća tuga gubitak kontakta s djecom. Nažalost, Jelina nije imala nikakve informacije gdje su joj kćeri i kako su, jedino je čula da su joj rekli da ih “zaboravi”. To joj je bila najveća trauma, a pomisao na gubitak kontakta s djecom često joj je pogoršavala stanje.
Ljubav i podrška bližnjih
Najveću podršku Jeleni danas pruža susjeda Biliana, koja joj je ne samo pomogla u teškim trenucima, već joj je vratila dostojanstvo i ljudske vrijednosti. Biljana je ušla u njezin život kao svjetionik nade, pomažući joj na svakom koraku. Jelina je zahvalna što, unatoč teškim okolnostima, uz sebe ima nekoga tko joj je spreman pružiti ljubav i pažnju.
