Sa tugom i bolom porodica, prijatelji i komšije obavještavaju da je 10. septembra 2025. godine u 31. godini živ
U maloj zajednici, vijesti o gubitku uvijek odjekuju mnogo jače nego u velikim gradovima. Kada se desi prerana smrt, posebno mlade osobe koja je bila stub svoje porodice i važan dio društvene zajednice, bol postaje još teža za podnijeti. Tako je i sa viješću o odlasku Šuhre Šudić (rođ. Velić), koja je u 31. godini života preselila na ahiret 10. septembra 2025. godine. Njena smrt ostavila je dubok trag ne samo u srcima njenih najbližih, već i među prijateljima, komšijama i svima onima koji su je poznavali.
Ovaj tekst ima za cilj da osvijetli njen život, značaj u porodici i zajednici, kao i način na koji su ljudi reagovali na njen prerani odlazak. Time se odaje svojevrsna počast njenoj ulozi i ostavlja pisani trag o tome koliko je bila cijenjena.
Porodična uloga i nasljeđe ljubavi
Šuhra Šudić je iza sebe ostavila muža Muhameda i četiri kćerke: Lejlu, Lamiju, Aminu i Medinu. Upravo uloga majke i supruge bila je temelj njenog života. Poznato je da je uvijek nastojala da porodici pruži ljubav, toplinu i podršku. Njena predanost u odgajanju djece ostavlja neizbrisiv trag, jer svako dijete u sebi nosi vrijednosti koje im je ona prenijela.
Nije bila samo stub kuće, već i snaga koja je održavala ravnotežu među članovima porodice. Otac, majka, brat, snaha i sestre također su teško pogođeni njenim odlaskom. Porodične veze bile su snažne, a Šuhra je bila neko ko je svojim osmijehom i riječima znao umiriti tenzije i donijeti mir.
Dženaza i vjerski obredi
Dženaza namaz, kao jedan od najvažnijih obreda u islamskoj tradiciji, za Šuhru Šudić bit će obavljena 12. septembra 2025. godine u 17:00 sati na mezarlucima kod škole u džematu Blagaj Japra. Ovaj čin nije samo običaj, već i izraz kolektivne tuge, ljubavi i poštovanja prema osobi koja nas je napustila. Nakon dženaze, biće proučen i tevhid u džamiji, što predstavlja dodatni način da se zajednica okupi, uputi molitve i pruži podršku porodici.
Šuhra kao dio zajednice
Njeni sugrađani i komšije iz Blagaja i okoline ističu da je bila osoba vedrog duha, uvijek raspoložena da pruži osmijeh ili pomogne kada je to bilo potrebno. U manjim mjestima, uloga jedne osobe često prevazilazi granice porodice – ona postaje nit koja povezuje čitavo selo ili mahala. Tako je i Šuhra bila.
Njena nesebičnost i dobrota ostale su upamćene. Kada se govori o njoj, svi naglašavaju da nikada nije gledala samo na sebe, nego je uvijek pronalazila način da pomogne drugima – bilo kroz praktičnu pomoć, riječ utjehe ili podršku u teškim trenucima. Upravo zbog toga vijest o njenoj smrti nije pogodila samo najbliže, nego i sve one koji su je makar jednom sreli.
Kolektivna tuga i izrazi saučešća
Nakon što je objavljena vijest o njenom preseljenju, izrazi saučešća počeli su pristizati sa svih strana. Porodici su se javljali rodbina, prijatelji iz drugih mjesta, pa čak i poznanici koji su možda imali samo usputne kontakte sa Šuhrom, ali su je zapamtili po njenom karakteru.
Mještani ističu nekoliko stvari koje su bile karakteristične za nju:
- Posvećenost porodici – uvijek je porodicu stavljala na prvo mjesto.
- Vedrina – njeno prisustvo unosilo je radost i svjetlost u prostor.
- Spremnost da pomogne – nikada nije okrenula leđa onome ko je tražio pomoć.
- Duhovna snaga – bila je osoba čvrstih vjerskih uvjerenja, koja je drugima davala nadu i snagu.
Ovi elementi, iako jednostavni na prvi pogled, čine mozaik jednog života koji je bio bogat u svojoj ljudskosti i ispunjen u svojoj dobroti.
Šira perspektiva gubitka
Smrt mlade osobe uvijek otvara i šira pitanja o prolaznosti života, važnosti svakog trenutka i vrijednostima koje ostavljamo iza sebe. Odlazak Šuhre Šudić podsjeća sve nas da je život nepredvidiv, ali i da ono što ostaje iza nas nisu materijalne stvari, već uspomene, ljubav i dobrota.
U ovom slučaju, Šuhra je ostavila upravo takvo nasljeđe – porodicu koja će nastaviti nositi njen duh, prijatelje koji će pamtiti njenu vedrinu, te zajednicu koja će je se prisjećati kroz sjećanja i priče.
Simbolika i vječna poruka
Dženaza, okupljanje zajednice i izrazi saučešća simbolizuju zajedničku snagu u trenucima tuge. Iako se čini da smrt razdvaja, u stvari ona okuplja ljude, podsjeća ih na povezanost i važnost međusobne podrške. Šuhrin život, iako kratko trajao, pokazao je koliko jedna osoba može uticati na druge svojim svakodnevnim postupcima.
U islamskoj tradiciji vjeruje se da dobra djela i uspomene na njih ostaju i nakon smrti. Upravo to je slučaj sa Šuhrom: njena dobrota postaje amanet koji će mnogi pamtiti i koji će inspirisati druge da nastave njenim putem nesebičnosti i ljubavi.
Priča o Šuhri Šudić (rođ. Velić) nije samo vijest o jednoj preranoj smrti. Ona je ujedno i podsjetnik na vrijednost života, važnost porodice i zajednice, te značaj pojedinca u kolektivnom pamćenju. Njena smrt u 31. godini života ostavlja prazninu koju je teško popuniti, ali i nasljeđe puno ljubavi i dobrote.
Porodica u žalosti – suprug, djeca, roditelji, brat, snaha, sestre, te brojna rodbina i prijatelji – nisu sami u svojoj boli. Uz njih stoji cijela zajednica koja dijeli tugu, ali i čuva uspomenu na osobu čije je prisustvo obogaćivalo živote mnogih.
Na kraju, ostaje nam da se prisjetimo Šuhre ne samo sa tugom, nego i sa zahvalnošću. Zahvalnošću za svaki osmijeh koji je podijelila, za svaku riječ utjehe koju je uputila i za svako dobro djelo koje je ostavilo trag. Upravo u tim uspomenama živi dalje, ostavljajući generacijama koje dolaze primjer kako se živi život ispunjen ljubavlju, predanošću i dobrotom.
ota preselila na ahiret Šuhra Šudić (rođ. Velić).
