Priznanje označava pomak britanske vanjske politike prema rješavanju sukoba
Decenijama unazad pitanje palestinske državnosti i odnosa međunarodne zajednice prema njemu jedno je od najspornijih u globalnoj diplomatiji. Mnoge države sveta vagale su između podrške dvostrukom rešenju koje predviđa postojanje i Izraela i Palestine, i stava da priznanje palestinske države treba doći tek kao deo sveobuhvatnog mirovnog sporazuma.
Međutim, najnoviji razvoj događaja pokazuje da je došlo do značajnog zaokreta. Velika Britanija je najavila priznanje Palestine, a odluka je izazvala snažne reakcije širom sveta – od odobravanja i podrške do oštrih osuda i upozorenja. Ovaj potez označava promenu u britanskoj spoljnopolitičkoj paradigmi, ali istovremeno otvara pitanja o njegovim posledicama na izraelsko-palestinski sukob, odnose sa saveznicima i globalnu stabilnost.
1. Odluka britanske vlade
Britanski premijer Keir Starmer još u julu je signalizirao da će njegova vlada krenuti ka priznavanju palestinske državnosti ako se situacija u Gazi ne popravi. Kako su humanitarne prilike postale još teže – s porastom gladi, razaranjem i patnjom civila – britanski kabinet zaključio je da više nema prostora za odlaganje.
Prema informacijama BBC-ja, odluka je rezultat višenedeljnih analiza i unutrašnjih konsultacija. Ministarstva su procenila da nastavak vojne ofanzive, kao i planovi za ubrzanu izgradnju izraelskih naselja na Zapadnoj obali, ozbiljno potkopavaju svaki pokušaj ostvarivanja mira. U takvom kontekstu, priznanje Palestine posmatra se kao način da se očuva nada u rešenje sa dve države.
2. Promena u britanskoj politici
Za Britaniju, ovakav potez predstavlja istorijski preokret. Prethodne vlade su zastupale stanovište da priznanje treba da bude završni čin mirovnog procesa, a ne njegov uvod. Starmerov kabinet, međutim, tvrdi da ima moralnu obavezu da reaguje sada, jer bi čekanje značilo pasivno posmatranje daljeg urušavanja mogućnosti za mir.
Time Velika Britanija prelazi iz pozicije opreznog posmatrača u aktivnog učesnika u oblikovanju diplomatskog okvira za Bliski istok.
3. Kritike i osporavanja
Odluka nije dočekana bez otpora. Najžešće reakcije došle su iz tri pravca:
-
Izraelska vlada – premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da ovakav potez zapravo „nagrađuje teror“ i šalje pogrešnu poruku. Za Izrael, priznanje Palestine u trenutku kada Hamas i dalje ima značajnu ulogu predstavlja pretnju bezbednosti.
-
Američki političari – pojedini vodeći republikanci u Kongresu poslali su otvoreno pismo Londonu i drugim državama, naglašavajući da ovakva odluka „potkopava mirovne izglede“ i stvara opasan presedan u kome nasilje postaje efikasnije od diplomatije.
-
Obitelji talaca – porodice Izraelaca otetih tokom napada 7. oktobra upozorile su da priznanje može otežati pregovore za oslobađanje njihovih voljenih. U otvorenom pismu britanskom premijeru napisali su da se time „dramatično komplikuju napori“ i da Hamas već koristi odluku kao propagandnu pobedu.
Pored njih, britanski konzervativci i lider Reform stranke Nigel Farage takođe su kritikovali odluku, nazivajući je ishitrenom i kontraproduktivnom.
4. Američka perspektiva
Važan element čitave situacije jesu odnosi Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. Dok pojedini američki političari najoštrije osuđuju priznanje, predsednik Donald Trump, tokom posete Londonu, izjavio je da se „ne slaže s premijerom“ i da taj potez ne podržava.
Za američku administraciju, ključni rizik je mogućnost da se Hamas ojača i dobije dodatni legitimitet, dok se istovremeno ugrožava sigurnost izraelskih građana.
5. Humanitarni aspekt
Ne može se zanemariti činjenica da odluka Londona dolazi u trenutku ozbiljne humanitarne krize u Gazi.
-
Glad i nestašica hrane pogađaju desetine hiljada ljudi.
-
Nastavak izraelske ofanzive doveo je do novih talasa raseljenih i uništavanja infrastrukture.
-
Psihološki teret rata ostavlja duboke posledice, posebno na decu i žene.
Za britansku vladu, sama ova situacija predstavlja dovoljan moralni razlog za priznavanje Palestine, kao signal solidarnosti i pokušaj da se otvori put ka mirnijoj budućnosti.
6. Stav međunarodne zajednice
Velika Britanija nije jedina koja je najavila takav potez. Portugal je potvrdio da će takođe priznati palestinsku državnost, a slični signali dolaze i iz drugih evropskih prestonica. Ovo stvara utisak da bi se mogla formirati nova kritična masa država koje žele da preokrenu dugogodišnji zastoj u mirovnom procesu.
Ovakve odluke često imaju simbolički značaj, ali simbolika nije bez težine. Ona menja ton globalne debate i može uticati na buduće diplomatske inicijative u Ujedinjenim nacijama.
Najava da će Velika Britanija priznati Palestinu predstavlja događaj koji menja paradigmu u njenoj spoljnoj politici i odjekuje širom sveta. Dok zagovornici tvrde da je reč o moralnom činu koji održava nadu u dvostruko rešenje, kritičari upozoravaju da bi potez mogao imati suprotan efekat – da ohrabri Hamas i oslabi izraelsku sigurnost.
Između ovih oprečnih stavova nalazi se suštinsko pitanje: može li simboličko priznanje zaista pomoći u postizanju trajnijeg mira? Ono što je sigurno jeste da britanska odluka nije izolovana, već deo šireg međunarodnog pomaka ka redefinisanju odnosa prema izraelsko-palestinskom sukobu.
Ukoliko i druge zemlje nastave ovim putem, globalna politička mapa mogla bi se značajno promeniti. No, za sada ostaje otvoreno da li će ovaj potez ubrzati put ka miru ili produbiti postojeće podele.
Jedno je izvesno: odluka Londona ušla je u istoriju i biće predmet intenzivnih rasprava u mesecima koji dolaze.