Marija Šerifović, poznata srpska pebačica, je priznala da tek nakon što je postala majka, sve ono što u životu radi ima smisla kada ima takvog jednog malog anđela kući. Marija nikada nije bila previše otvorena kada je u pitanju otac deteta, ali sada je ipak otkrila…

U svetu domaće javne scene, malo je ličnosti koje izazivaju toliku pažnju i znatiželju kao što to čini Marija Šerifović. Poznata po svom izuzetnom vokalu, ali i autentičnom karakteru, ova umetnica je godinama prisutna u srcima publike – ne samo zbog muzičkih dostignuća, već i zbog misterioznosti koja obavija njen privatni život. Iako retko govori o intimnim temama, nedavno je odlučila da napravi izuzetak i podeli neke ključne detalje koji se tiču njenog majčinstva – posebnog poglavlja njenog života koje intrigira javnost skoro od trenutka kada se saznalo da je postala majka.

U jednoj televizijskoj emisiji, Marija je po prvi put otvoreno govorila o svom sinu, njegovom poreklu, kao i o sopstvenom pogledu na vaspitanje i ulogu roditelja. Iako je i dalje bila škrta na informacijama, nekoliko iskrenih i simboličkih izjava bilo je dovoljno da pokrenu lavinu komentara i interpretacija – kako među fanovima, tako i u medijima.

Zagonetni “Evropejac”

Godinama unazad, Marija je uspešno uspevala da izbegne svaku diskusiju o tome ko je otac njenog deteta. Ta tema, iako često postavljana, ostajala je u senci njene javne slike. Međutim, u pomenutoj emisiji, neobavezno i uz blagi osmeh, pevačica je rešila da odškrine vrata tajne. Na pitanje voditelja o tome ko je otac njenog sina, odgovorila je kratko, ali efektno:

„Strašan dasa, Evropejac.“

Ova rečenica, iako naizgled bezazlena, u sebi nosi brojna značenja. Nije otkrila ime, niti bilo kakav konkretan detalj, ali je nagovestila da se radi o snažnoj i dostojanstvenoj ličnosti koju ona poštuje. U vremenu kada se mnoge javne ličnosti utrkuju ko će više privatnih detalja da podeli, Marijin pristup – suzdržan, ali iskren – ostavlja utisak zrelosti i integriteta.

Detinjstvo bez granica

Marijin sin je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, ali njegova svakodnevica nije definisana ni mestom ni pasošem. Za Mariju, roditeljstvo prevazilazi granice i kulture. Njena vizija odgoja oslanja se na emocionalnu stabilnost, ljubav i poštovanje, a ne na fizičke ili društvene okolnosti. U više navrata istakla je koliko joj je važno da njen sin odrasta u zdravoj atmosferi, daleko od medijskog pritiska i javnog osmatranja.

„Želim da ima dom pun razumevanja, gde će osećati da je uvek prihvaćen, bez obzira na sve spoljne faktore.“

Ova filozofija odražava se i u njenim postupcima – iako je javna ličnost, izuzetno retko objavljuje slike deteta, niti koristi njegovo postojanje u promotivne svrhe. Privatnost je za nju svetinja.

Stav o budućnosti deteta

Jedan od najupečatljivijih trenutaka u emisiji bio je kada je Marija govorila o tome kako vidi budućnost svog sina. Njena rečenica je i zabavila i dirnula publiku:

„Ako bude doktor nauka, živeće na Beverli Hilsu. Ako bude automehaničar, kupiću mu ceo Tošin bunar. I jednako ću biti srećna.“

U ovoj poruci ogleda se njeno duboko razumevanje roditeljstva koje nije ukalupjeno ambicijama, već temelji na bezuslovnoj podršci. Ova izjava jasno pokazuje da Marija ne projektuje svoje snove na dete, već mu želi pružiti slobodu izbora i oslonac koji neće izostati, bez obzira na to kojim putem krene.

Najvažniji principi koje Marija ističe kao temelj vaspitanja:

  • Bezuslovna ljubav

  • Sloboda izbora

  • Podrška bez pritiska

  • Uvažavanje autentičnosti deteta

  • Stvaranje sigurnog i stabilnog doma

Ovakav pristup osvežavajuće odudara od dominantne kulture u kojoj mnogi roditelji često stavljaju sopstvene ambicije ispred detetovih autentičnih sklonosti.

Majčinstvo bez šablona

Kao i u svemu što radi, i kada je u pitanju majčinstvo, Marija ne sledi standardne modele. Njene izjave odaju osobu koja razume odgovornost, ali i uživa u svojoj novoj ulozi. Iako se trudi da ne eksponira sina, s vremena na vreme podeli neki topao, ljudski trenutak, koji pokazuje koliko joj ta uloga znači.

Njena metafora – mantil ili kombinezon – nije samo duhovita, već i duboka. Ona odražava suštinsku ideju da svaki izbor koji dete napravi ima vrednost, ako je donet iskreno i sa srcem.

Ne moraš biti akademik da bi bio voljen. Ne moraš imati diplomu da bi imao dostojanstvo.

U tom stavu krije se ogroman potencijal za promenu društvene svesti – ona šalje poruku da uspeh nije jedan oblik, već nešto što svako definiše za sebe.

U vremenu kada se često brkaju pojmovi uspeha, vrednosti i roditeljstva, Marija Šerifović daje primer koji je i osvežavajuć i inspirativan. Ne koristi majčinstvo za sticanje medijske pažnje, niti ga prikazuje kao savršen Instagram trenutak. Naprotiv, pokazuje da je najvažniji uspeh – stvoriti slobodno, voljeno i poštovano biće.

Njena retkost da govori o ličnim stvarima samo pojačava težinu svake izgovorene reči. Kada govori, ona ne šokira – već usmerava pažnju na suštinu. Bilo da se radi o „Evropejcu“ kao ocu deteta, ili o kupovini Tošinog bunara za budućeg automehaničara – u svemu što izgovori oseća se autentičnost, toplina i dostojanstvo.

U svetu u kojem se privatni život često rasipa na naslovnicama, Marija ostaje verna sebi – i u tome, možda, leži njena najveća snaga. Kao umetnica, ali i kao majka koja zna šta znači istinska podrška.

Ads