Proteklih nekoliko dana bilo je puno rasprava o okolnostima koje su Srbiju i susjedne krajeve bacile u mrak. Među brojnim upitima, odgovorima i nagađanjima koja su se pojavila, ističe se značajno pitanje: što je navelo dječaka da se zaustavi? Što ga je spriječilo da izvrši zadatak koji je tako pedantno planirao?
Kako su se događaji razvijali, klupko se počelo odmotavati. Vlasti su otkrile crtež i popis učenika na Kostinom radnom stolu. Ovaj popis, koji je sastavio isključivo Kosta, sastojao se od 15 učenika označenih kao “prioritetne mete” koji su dolazili iz različitih razreda, ali su dijelili njegovu razrednu školu 7/2. Kosta je u školu stigao s parom pištolja, četiri molotovljeva koktela i pet napunjenih patrona. S udaljenosti od 14 metara zapucao je na zaštitara, a potom je iz vatrenog oružja CZ99 ustrijelio 16 ljudi u razmaku od dvije minute.
Nakon što je ubio zaštitara Dragana, Kosta je nastavio s ubojstvom dviju dežurnih studentica i još jedne studentice koja je bila u tom trenutku. Zatim je namjerno otišao do kabineta povijesti gdje se održavao njegov sat. Tamo je ubio još pet učenika i ozlijedio šest drugih. Pucnjava je naglo prekinuta u 8:42, kada je Kosta prestao pucati, izašao iz prostorija, izvadio okvir i kontaktirao policiju. Obavijestio ih je o svojim postupcima, rekavši “Ubio sam svoje prijatelje, dođite u školu”. Milić, načelnik beogradske policije, otkrio je da je Kosta doživio napadaj panike i da se javio nadležnima, priznajući “ja sam psihopata, moram se smiriti”. O posljedicama da je nastavio sa svojim planom možemo samo nagađati.
