Prema riječima Petra Vojinovića s portala Tango Six, avion Marathon Airlinesa, zadužen za upravljanje prometom Air Serbia-e, prilikom polijetanja s letjelice “Nikola Tesla” udario je u infrastrukturu, pri čemu je moguće oštetila opremu za slijetanje suprotnog smjera od piste. Zračna luka. Nakon incidenta, zrakoplov je oko sat vremena kružio iznad Beograda prije nego što je prinudno sletio u beogradsku zračnu luku.

Kako je Vojinović rekao u razgovoru za N1, potvrđeno je da je letio iznad predgrađa Beograda prema Avali u trajanju od 60 minuta. Ovaj specifični postupak implementiran je s namjerom maksimiziranja učinkovitosti goriva.


Prema njegovim riječima, od udara se antena zaglavila u korijenu lijevog krila. Ipak, on tvrdi da je letjelica ostala u potpunosti upravljiva osim manjeg problema – kvara zakrilca.

Vojinović ističe činjenicu da je avion sletio nešto brže.

Dok se avion spuštao, prošao je pored kontrolnog tornja na relativno maloj visini od otprilike 120 metara. To je omogućilo kontrolnom tornju da vizualno provjeri je li stajni trap postavljen. Urednik s portala Tango Six pojašnjava da se radi o standardnoj proceduri jer je bilo utjecaja.

Prema Vojinovićevim riječima, odmah se prepoznalo da su ostvarili kontakt s predmetom. Osjetili su da su kotači izvučeni, iako je toranj to trebao potvrditi.

Posada je nakon prinudnog slijetanja bila svjesna da je uspostavila kontakt s objektom, no razmjeri štete ostali su nepoznati. Bez njihovog znanja, iz zrakoplova je curilo gorivo dok je jurio prema vratima. Naš izvor otkriva da je vatrogasno-spasilačka ekipa već bila stacionirana na kapiji i odmah je reagovala kada je primijetila curenje goriva. Odmah su počeli nanositi pjenu na avion kako bi preventivno ugasili eventualni požar.


Neslužbena izvješća sugeriraju da je do incidenta došlo zbog polijetanja zrakoplova s ​​pogrešnog dijela piste, unatoč tome što je kontrola zračnog prometa pokazala drugu poziciju.

Planirani tijek događaja bio je standardno polijetanje, jer su vremenski uvjeti bili izuzetno povoljni. Međutim, tijekom početnog penjanja, zrakoplov je skrenuo s piste na znatnu udaljenost. Tek nakon što je poletio, avion se sudario s konstrukcijom, pretpostavlja se aparatom za navođenje aviona prilikom slijetanja u suprotnom smjeru od piste, prisjeća se Vojinović.

Na temelju njegovih izvora, posada je dobila odobrenje od kontrole zračnog prometa za polazak s odgovarajućeg položaja; ali neobjašnjivo, zrakoplov je završio na kraćoj udaljenosti od očekivane.

Nakon što je to primijetila, kontrola zračnog prometa pitala je posadu o njihovom povjerenju u polijetanje s trenutne lokacije ili povratak na prethodno dodijeljenu lokaciju.

Zrakoplov je, suprotno planiranoj ruti, stigao na raskrižje D5 umjesto D6, mjesto sa znatno manje metara raspoloživih za polijetanje. Kontrolor zračnog prometa odmah je kontaktirao posadu, ispitujući njihovu svijest o svojoj trenutnoj poziciji i dajući im upute da ponovno izračunaju svoje performanse ili se vrate. Iznenađujuće, posada je inzistirala da i dalje mogu nastaviti s polijetanjem iz D5, unatoč tome što su od samog početka dobili odobrenje za D6. Razlog njihove iznenadne promjene stava ostaje nejasan. Prema Vojinovićevim riječima, avionu je potrebno oko 1430 metara za uspješno polijetanje u različitim okolnostima, dok je vjerojatno da su oni imali na raspolaganju samo oko 1200 metara.

Kontrola leta, prema njegovim riječima, jedan je aspekt sigurnosnog lanca koji je tijekom cijelog incidenta, ističe, korektno odrađen.

Letačka posada, svjesna čimbenika kao što su broj putnika, težina zrakoplova i duljina piste, u konačnici snosi odgovornost za izvedbu leta.

Sugovornik je zaključio da ne možemo utvrditi unutarnje funkcioniranje njihovog procesa razmišljanja. No, odgovornost za ono što se dogodilo snosi isključivo pilot.

Ads

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR