U Jugoslaviji je vladala oskudica informacija o osobnom životu Josipa Broza Tita. Medijima je bilo strogo zabranjeno raspitivanje o njemu, au javnost su izlazili samo oni detalji koje je dopustio. Danas otkrivamo tajno otkriće koje je ostalo uglavnom nepoznato.
Do danas je život Josipa Broza Tita prekriven zadivljujućim zamršenostima, što ga čini intrigantnom zagonetkom.
Malo je poznata činjenica da su Titovi roditelji pokopani u Kupincu, pa je intrigantno da sam Tito to mjesto nikada nije posjetio. Priča oko groba Kupinac potaknula je razne teorije zavjere o Brozu, prema kojima on možda nije bio obični zagorski seljak, već pripadnik ruske aristokracije ili čak potomak austrijskog grofa.
Postoji zbunjujuće pitanje koje proizlazi iz činjenice da je on bio odsutan ne samo s mjesta ukopa svojih roditelja, već i s mjesta ukopa vlastitog djeteta. Prije gotovo jednog stoljeća, u tajnosti noći, dvojica su sudjelovala u svečanom zadatku kopanja male grobnice na groblju Kupinec. Njihov cilj bio je stvoriti posljednje počivalište za nedavno preminulu bebu, lijes skromnih dimenzija. Ne obazirući se na mogućnost da bude otkriven, jer je cijelo selo duboko spavalo, nesebični seljak Franjo Bistrica svesrdno je pomagao svom prijatelju u izradi lijesa i marljivo pripremao grobno mjesto. Događaj se zbio 1920. godine kada su ove dvije osobe na počinak položile dva dana starog dječaka, sina Franjinog suputnika Josipa Broza, koji će kasnije steći svjetsku slavu pod nadimkom Tito. Okolnosti oko ukopa nisu bile bez komplikacija. Zbog nekrštenosti djeteta, crkvene su vlasti zabranile njegov pokop na groblju. Međutim, Tito, nepopustljiv pred tim preprekama, nije htio popustiti.
Na neutvrđenom mjestu pokopao je sina u grob bez ikakvih oznaka. Nedavno je stigao u Kupinec, selo susjedno Jastrebarskom, gdje su mu se roditelji doselili iz Kumrovca. Davne 1912. Franjo, Titov otac, kupio je kuću od banke u kojoj je obnašao dužnost, a koja je posjedovala više nekretnina u Kupincu. Među tim posjedima bilo je i pretežno šumovito područje u kojem je Franjo služio kao nadšumar.
Po povratku u rodni kraj iz Rusije Tita je pratila njegova prva supruga Pelagija. U publikaciji “Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita” autora Vladimira Dedijera čitatelji mogu proniknuti u Titovu osobnu priču o njegovom putu kući.
Kad sam jedne večeri stigao, susreo sam se s srceparajućim prizorom mog oca i jednog od moje braće i sestara kako sudjeluju u zajedničkom obroku. Tijekom tog susreta priopćili su poražavajuću vijest o smrti moje majke Marije 1918. Zanimljivo je da je samo nekoliko sati kasnije moja žena na svijet donijela našeg prvorođenca, sina. Nažalost, ovaj trenutak čistog ushićenja ubrzo je zasjenio tragični gubitak naše bebe, koja je preminula samo dva dana kasnije, kako je ispričao Tito. Dok se Kumrovec i dalje štuje kao rodno mjesto Josipa Broza Tita, značaj Kupinca je izblijedio u zaborav. Ipak, sjećanje na moju majku Mariju, oca Franju i sestru Tildu opstaje unutar dobro očuvane kamene ploče koja služi kao njihovo posljednje počivalište.
Briga o Titovoj obitelji u Jugoslaviji bila je povjerena Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), dok su na drugim područjima tu odgovornost preuzeli komunalci. Važno je istaknuti izraziti disparitet u percepciji i procjeni svakog pojedinog člana Titove obitelji.
Primarni natpis na ploči posvećen je “Titovoj majci”, dok se Franjo naziva “ocem”, a ne “tatom”. Nije neočekivano, s obzirom na Titovu tvrdoglavost prema ocu zbog očeve veze s udovicom nakon majčine smrti. Ipak, ne može se zanemariti upit o autentičnom podrijetlu pokojnog maršala koji počiva upravo u tom grobu.
