Iako je mislila da nikada neće imati djece, na kraju joj je Bog izdašno podario ovaj dar. Janet Walton nikada sebe nije doživljavala kao majku, a kamoli kao jedno od šestero djece. Ali sudbina joj je to već namijenila. Grahamu su se putevi s Janet prvi put susreli u dobi od 17 godina. Počeli su kao prijatelji, no ubrzo je to prijateljstvo preraslo u ljubav.

Janet je odlučila otvoriti se Grahamu prije nego započne bilo kakvu romantičnu vezu. Nikada nije imala menstruaciju zbog zdravstvenog stanja koje joj je dopuštalo da ne može roditi.

Nakon što je sve to saznao od nje, Graham je rekao: “Želim biti s tobom, bez obzira na to jesu li djeca u pitanju. To nema smisla. S 24 godine su se vjenčali. Ubrzo nakon toga dogodio se neočekivani obrat: liječnici su mladoj ženi priopćili radosnu vijest da bi joj majčinstvo moglo biti nadohvat ruke.

Kao rezultat toga, par je odlučio iskoristiti sve različite metode začeća koje su bile dostupne u 1980-ima. Ali kako je sudbina htjela, dvanaest pothvata nije urodilo plodom. “Otišli su u posljednji pokušaj, budući da ne uspijevaju u slučajevima plodnosti, sada će krenuti u posvojenje djeteta. I tako je trinaesti, zamišljen kao posljednji, postao uspješan. U 31. godini života, tijekom ultrazvuka, Janet R45 otkrila je da je trudna osam tjedana.”

Liječnik je napustio prostoriju i kolegi izrazio zabrinutost. Kad je ponovno ušao, drugi liječnik ga je slijedio u sobu i rekao Janet, “Moram odmah otići u bolnicu. Gospođo S., dobra vijest je da još uvijek nosite šestice.” Janet i njezin suprug ostali su bez riječi, u šoku. Liječnici su objasnili da ne žele izazivati ​​pretjeranu uzbunu, ali je vjerojatnost manja od 1% jer da će sva djeca roditi zdrava i živa je manja od 1%. Janet je odbacila to pitanje, nijednom nije sumnjala da će njezina djeca biti sasvim u redu i zdrava.

Pred kraj trudnoće, Janet je počela osjećati nesnosne bolove, ali je ustrajala da rodi svu djecu i dovrši trudnoću. U 31. tjednu trudnoće napipala je bolno mjesto te se odlučila na porod carskim rezom. Rođenje se dogodilo 18. studenoga 1983., datum od velikog značaja. Prisustvovalo je sedam timova liječnika i primalja. Janet je operirana u općoj anesteziji.

Osvijestila se i postavila prvo pitanje o svojoj djeci. Srećom, sve su bebe bile dobro, sve su imale između 1 i 1,6 kg i sve su bile djevojčice. Mjesec dana nakon što je beba rođena, s kćeri je došla kući iz bolnice. Muž je uzeo roditeljski dopust kako bi bio kod kuće i pomagao oko brige o djeci. Više medicinskih sestara dodijeljeno je državama kako bi pomogle obiteljima. Bili su toliko bespomoćni kao novi, mladi roditelji da nisu znali kako postupati s novorođenčadi.

Spavanje im je bilo ograničeno na nekoliko sati po noći. Izašli su u šetnju s dva kolica za blizance. Iako su se navikli na neprestani kaos, nered, buku i metež po kući, i dalje su osjećali nadmoćan osjećaj radosti.

Što se dogodilo s mladim ženama? Kako je vrijeme prolazilo, kćeri mladih žena koje su nekoć živjele u trošnoj kući sazrele su i jedna za drugom otišle, čineći kuću sve praznijom. Jedina kći iz te skupine koja još živi s roditeljima je Hana, plaćeno zaposlena kao profesorica razredne nastave. Ostali borave odvojeno i bave se različitim oblicima rada.

Ads