Nakon što su onkološkoj pacijentici ustanovili sposobnost za rad i ukinuli joj bolovanje, usljed t
Tragedija koja odjekuje izvan granica jednog grada
U malom bosanskohercegovačkom gradu Kaknju, zavladala je tišina natopljena tugom. Tišina koja ne govori samo o gubitku, već i o razočaranju, ogorčenju i borbi koja je, nažalost, ostala bez ishoda. Ajla Delibašić, mlada žena u punoj snazi, supruga, majka dvoje djece, sestra, kćerka i prijateljica, izgubila je svoju najvažniju bitku – onu za život. Međutim, ono što ovu tragediju čini još težom jeste činjenica da joj je sistem, koji je trebao biti oslonac, okrenuo leđa.
Ova priča nije samo o Ajli – ovo je priča o svim onima koji su se u borbi sa teškim bolestima našli sami. Bez razumijevanja, bez podrške, i bez osnovnog prava – prava na bolovanje. Ovim tekstom prenosimo, prepričano i prošireno, sve što se zna o ovom slučaju koji je potresao cijelu zajednicu i izazvao val ogorčenja u javnosti.
Od borbe za život do borbe sa sistemom
Ko je bila Ajla Delibašić?
Ajla Delibašić, rođena Alagić, imala je samo 36 godina kada je preminula. Bila je majka dvoje djece – kćerkice Kanite i sinčića Ishaka – supruga voljenog Murisa, kćerka roditelja Melihe i Izudina, sestra Elmi i bratu Asmiru. Ljudi iz njenog života opisuju je kao vedru, borbenu, nasmijanu i izuzetno pozitivnu osobu, uprkos teškoj životnoj borbi kroz koju je prolazila.
Njena smrt ostavila je duboku prazninu, ne samo u krugu porodice, već i među prijateljima, komšijama, kolegama i mnogim građanima Kaknja i šire. Ali osim tuge, Ajlina priča ostavlja i gorak trag – trag nepravde koja se mogla izbjeći.
Borba koja nije bila samo protiv bolesti
U posljednjim mjesecima svog života, Ajla je vodila dvostruku bitku. Dok se suočavala sa ozbiljnim zdravstvenim izazovima, morala je istovremeno dokazivati institucijama da je bolesna. Očekivala je razumijevanje, humanost, makar trunku empatije. Umjesto toga, naišla je na zid birokratije.
Komisija za bolovanje Zeničko-dobojskog kantona – tijelo koje bi trebalo da procijeni sposobnost osobe za rad – odbila je Ajlin zahtjev za produženje bolovanja. Bez obzira na njen vidno teško zdravstveno stanje, komisija je odlučila da je sposobna za rad.
Ova odluka izazvala je nevjericu i ogorčenost kod njenih bližnjih, ali i šire javnosti. “Sistem je zakazao!”, poručuju mnogi. I to ne po prvi put.
Upozorenja koja su ostala bez odgovora
Ajla nije ćutala. Upozoravala je. Pisala je, slala poruke, pokušavala doprijeti do onih koji bi mogli promijeniti stvari. Jedna od njenih posljednjih poruka bila je poruka očaja – glas osobe koja zna da gubi, ne samo zdravlje, već i nadu.
“Sistem ne funkcioniše. I niko ne reaguje.”
Njeni prijatelji i porodica svjedoče o toj borbi riječima koje paraju dušu. Ona nije tražila sažaljenje, već pravdu. Priznanje da je bolesna. Da joj treba vremena. Da ima pravo na oporavak.
Reakcije javnosti: Bol, bijes i poziv na odgovornost
Nakon njene smrti, društvene mreže preplavile su poruke tuge i srdžbe. Ljudi koji su je poznavali, ali i oni koji su tek sada čuli za nju, izražavaju duboko razočaranje ponašanjem institucija. Odgovornost se jasno adresira – prema članovima komisije, prema nadležnima u Zeničko-dobojskom kantonu, prema zdravstvenom sistemu u cjelini.
U tim porukama ističe se nekoliko snažnih poruka:
-
“Komisijo, državo – stidite se!”
-
“Je li ovo više normalno? Šta se dešava s nama?”
-
“Njena smrt je sramota ovog sistema!”
Lični oproštaji: Glasovi koji svjedoče o Ajlinom životu
Osim kritika na račun institucija, ljudi se u velikom broju opraštaju od Ajle na emotivan način. Njihove poruke govore o tome kakva je osoba bila i kakav je trag ostavila.
U nastavku su izdvojene neke od najdirljivijih poruka:
📍 “Znala sam te još iz vrtića… Tvoj osmijeh, tvoja energija – nezaboravni su. Neka ti Allah podari najljepše mjesto u Džennetu.”
📍 “Tišina tvoje poruke me para… Bila si hrabra i u bolesti. Hvala ti.”
📍 “Zaspala si s tugom, ali znaj – nećemo stati dok ne dobijemo odgovore.”
📍 “Tvoje riječi su opomena: ne smijemo šutjeti. Tvoj odlazak mora imati smisla.”
Ove riječi nisu samo izrazi tuge. One su poziv na buđenje. One upozoravaju da Ajlina sudbina ne smije biti zaboravljena, niti dozvoliti da se ponovi.
Možemo li i smijemo li ostati nijemi?
Ajlina priča predstavlja simbol jednog dubljeg problema. Problem sistemske bešćutnosti, birokratskog formalizma i nedostatka ljudskosti u institucionalnim odlukama. Njena smrt nije rezultat bolesti samo – ona je i posljedica izostanka pomoći kada je bila najpotrebnija.
U trenutku kada je trebalo da joj zdravstveni sistem pruži ruku, on joj je okrenuo leđa. I to ne samo njoj – već svima nama, jer svako može jednog dana biti u sličnoj situaciji. Zato je od suštinskog značaja da se ovakve greške ne guraju pod tepih.
Ovo su ključne lekcije iz Ajline priče:
-
Zdravstveni sistem mora postati humaniji. Pravo na bolovanje nije privilegija – to je osnovno ljudsko pravo kada je zdravlje narušeno.
-
Komisije moraju donositi odluke uzimajući u obzir stvarno stanje pacijenta, a ne samo birokratske šablone.
-
Ne smijemo ćutati. Ćutanje znači pristajanje. A Ajlina priča zaslužuje da se o njoj govori.
-
Odgovorni moraju biti pozvani na odgovornost. Ne zbog osvete, već zbog pravde.
Na kraju, jedino što možemo jeste da izrazimo iskreno saučešće porodici i prijateljima, uz nadu da će njihov bol barem djelimično biti ublažen činjenicom da ljudi ne ostaju ravnodušni. Neka Ajli rahmet duši, a svima nama pamćenje koje obavezuje.
eškog zdravstvenog stanja Ajla preminula
