Kako umjetna inteligencija oblikuje budućnost čovječanstva i Zemlje
S napretkom umjetne inteligencije (AI), znanstvenici danas imaju pristup iznimno moćnim alatima koji im omogućuju da bolje razumiju moguću sudbinu čovječanstva i našeg planeta. Danas je gotovo nezamislivo da se bilo kakav izazov ili kompleksno pitanje ne može razmotriti pomoću naprednih računalnih modela. Ovi sustavi mogu predvidjeti gotovo sve – od ekonomskih kretanja do klimatskih promjena i, naravno, potencijalnih prijetnji za našu civilizaciju.
U prošlim vremenima, kada tehnologija nije bila tako razvijena, znanstvenici su ipak uspjeli postići nevjerojatne pomake u razumijevanju budućnosti. Tako je i danas, u vrijeme kada su računala postala moćnija nego ikada, nova istraživanja nastavljaju s pokušajem predviđanja trenutka kada bi društvo kakvo poznajemo moglo doći do svog kraja. Rezultati ovih istraživanja bili su toliko dramatični da su izazvali zabrinutost među mnogim stručnjacima, ali i širem društvu.
Prvi koraci u analizi sudbine čovječanstva
Jedno od najistaknutijih istraživanja provela je grupa znanstvenika sa Massachusetts Institute of Technology (MIT). Ovaj tim koristi računalne modele kako bi pokušao analizirati kada bi mogla nastupiti propast suvremenog društva. Početak ove vrste istraživanja datira još iz 1972. godine, kada je MIT-ov tim prvi put iskoristio napredne računalne simulacije za proučavanje obrazaca u vezi s populacijom, prirodnim resursima i energetskom potrošnjom.
Studija koja je tada bila objavljena, isticala je nadolazeće “limite rasta” – ključne točke kada bi naš ekonomski, ekološki i društveni sustav mogao doseći kritične granice. Prema tim procjenama, kolaps naše civilizacije mogao bi nastupiti sredinom 21. stoljeća, dakle, u periodu u kojem se već nalazimo. Preciznije, predviđanja su ukazivala da bi to moglo biti oko 2040. godine, što znači da imamo samo nešto više od 15 godina prije nego što bi naši sustavi mogli doživjeti potpunu disfunkciju.
Kritika i potpora prvobitnim predviđanjima
Kada je izvještaj iz 1972. godine objavljen, mnogi su bili skeptični. Mnogi su ga smatrali previše pesimističnim i nisu mu pridavali ozbiljnu pažnju. Ipak, nova istraživanja koja su provedena 2009. godine, kao i kasnija analiza, sugerirala su da predviđanja iz 1972. godine nisu samo bila točna, nego su i danas iznimno precizna. Analize su pokazale da su, uz male prilagodbe temeljenih pretpostavki, rezultati iz tih davnih dana gotovo “savršeno usklađeni” s današnjim podacima.
Jedan od ključnih zaključaka novijih istraživanja jest da nije poznat nijedan ekonomski model koji je bio toliko precizan kroz dugo vremensko razdoblje. Stabilnost modela iz 1972. godine potvrđena je tijekom cijelog razdoblja od više od 30 godina, što daje dodatnu težinu tvrdnjama o mogućem kolapsu.
Gaya Herrington i nova istraživanja održivosti
Povratak u 2021. godinu donosi nove potvrde tih pesimističkih prognoza. Nizozemska istraživačica Gaya Herrington, specijalizirana za održivost, provela je detaljnu analizu i usporedila empirijske podatke današnjice s podacima iz tih davnih modela. Njezina istraživanja dovela su do zaključka da su podaci iz 1972. godine još uvijek vrlo usklađeni s današnjim stanjem.
Na temelju tih podataka, Herrington je predvidjela da bi ekonomski rast mogao stagnirati do kraja ovog desetljeća, a društveni kolaps mogao bi uslijediti oko 2030. godine. Iako su rezultati i dalje zabrinjavajući, Herrington je ponudila i malo optimizma. Iako su predviđanja zaista ozbiljna, ona tvrdi da još uvijek postoje načini da se preokrene smjer prema održivijoj i dugoročnijoj budućnosti.
Mogućnosti za promjene i optimizam
“Ključni zaključak mog istraživanja”, izjavila je Herrington, “jest da još uvijek imamo priliku da promijenimo smjer i izbjegnemo scenarij s kolapsom.” Nudi prijedloge za implementaciju novih politika, inovacija u poslovanju, te angažmanom civilnog društva kao ključne elemente u obnavljanju i transformaciji društvenih i ekonomskih sustava.
S obzirom na trenutnu klimatsku krizu, sve veću potrošnju resursa i problem neodrživog ekonomskog rasta, znanstvenici smatraju da je nužno odmah poduzeti korake kako bi se osigurala održivost i smanjenje negativnih utjecaja na okoliš.
Zaključak: Potrebna je hitna promjena
S obzirom na dugoročnu prirodu modela koji sugeriraju približavanje kraja, jasno je da je sadašnje vrijeme ključno za poduzimanje akcija. Prilike za sprečavanje kolapsa civilizacije još uvijek postoje, ali zahtijevaju brzu i odlučujuću intervenciju na globalnom nivou. Važno je napomenuti da su inovacije, održive politike i globalno angažirano društvo temelj za stvaranje sustava koji može trajati i prosperirati u budućnosti. Samo uz promjene na svim razinama možemo preusmjeriti putovanje prema budućnosti koja neće završiti u kolapsu, nego u dugoročnoj stabilnosti i održivosti za sve.
Ključni zaključci:
-
Predviđanja o kolapsu društva već od 1972. godine pokazala su visoku točnost.
-
Novi istraživači potvrđuju ove prognoze, s mogućnošću da do 2040. dođe do značajnih problema.
-
Gaya Herrington nudi optimizam, sugerirajući da možemo još uvijek izbjeći kolaps kroz odgovorne politike i inovacije.
-
Globalna suradnja i održive prakse ključni su za održavanje ravnoteže i izbjegavanje katastrofe.
U konačnici, umjetna inteligencija i napredna istraživanja mogu biti naša najveća šansa za razumijevanje i oblikovanje bolje budućnosti, ali samo ako budemo spremni poduzeti korake na vrijeme.
