Sve veći troškovi energije, sirovina i plaća, u kombinaciji s prekidima u opskrbnim lancima, pridonijeli su financijskom pritisku koji osjećaju potrošači. Tvrtke su pribjegle prebacivanju tih troškova na svoje kupce, što je dovelo do smanjenja raspoloživog dohotka. Dok se inflacija često navodi kao krivac za rast cijena, postoje dodatne taktike koje se koriste za izvlačenje novca iz novčanika pojedinaca.
Lani je Margarin Rama dobio titulu šampiona “varajuće ambalaže” od strane Consumer Advisory Council u Hamburgu. Razlog tome je činjenica da je unatoč nepromijenjenoj cijeni od 2,19 eura pakiranje smanjeno s 500 na 400 grama. Samim time margarin je poskupio 25 posto, iako je cijena pakiranja ostala ista. Pojava u kojoj se veličina proizvoda smanjuje, a njegova cijena ostaje ista poznata je kao shrinkflation. Ovaj izraz je portmanteau izveden iz riječi “inflacija” i “shrink”, što znači smanjiti veličinu. Standard kvalitete je opao. Dok se razdoblje značajnog poskupljenja smirilo, bez ikakvih naznaka povratka na prethodni status quo, zagovornici potrošača nedavno su primijetili novi razvoj koji nazivaju “skimpflation”. Pojam je izveden iz engleske riječi “skimp” koja označava radnju štednje ili pružanja nečega neodgovarajuće kvalitete, prenosi Deutsche Vele. Prije dvije godine američka medijska mreža NPR zaslužna je za skovanje tog pojma.
Prema riječima Sabine Hibner, spisateljice i stručnjakinje na području kvalitete usluga, dotični se trend širi i na Njemačku i na Veliku Britaniju. Nakon početka sukoba u Ukrajini, proizvođači pomfrita odlučili su suncokretovo ulje zamijeniti palminim uljem zbog činjenice da se veliki dio svjetske proizvodnje suncokreta nalazi u Rusiji i Ukrajini. Kao rezultat toga, nije bilo dovoljno raspoloživog suncokretovog ulja. Prema Hibneru, palmino ulje je u početku uvedeno kao sredstvo za zadovoljenje određene potrebe. Međutim, od tada je postao široko prihvaćen i ukorijenjen dio raznih industrija. Unatoč širokoj dostupnosti suncokretovog ulja već duže vrijeme, nedavna otkrića skupina za zaštitu potrošača pokazuju da je samo jedan proizvođač uspio podići kvalitetu svog proizvoda. Nasuprot tome, drugi proizvođači nastavljaju koristiti palmino ulje u svojim proizvodnim procesima. Kako bi u potpunosti dočarale cirkus koji predstavlja moderna proizvodnja hrane, neke tvrtke čak idu toliko daleko da skrivaju sve izmjene učinjene na sastojcima svojih proizvoda. Nažalost, podaci o nutritivnoj vrijednosti navedeni na ovim proizvodima više nisu u skladu s onim što se zapravo nalazi unutra. Opće je poznato da je palmino ulje puno jeftinije od suncokretovog ulja, ali je i manje zdravo zbog visoke koncentracije zasićenih masnih kiselina.
Sabine Hibner navodi da su tvrtke dobile iznimne dozvole za ponovnu uporabu ambalaže zbog poteškoća u pravovremenoj proizvodnji nove ambalaže. Mnogi kupci nisu primijetili da umjesto izmjene popisa sastojaka i podataka o nutritivnoj vrijednosti, proizvođači jednostavno navode zamjenu palminog ulja suncokretovim u prostor rezerviran za rok trajanja. Kao primjer, Centar za savjetovanje potrošača u Hamburgu navodi čokoladne proizvode koje prodaje veliki lanac supermarketa Aldi Nord. Čokolade punjene marcipanom proizvedene pod njihovim brendom izgubile su na kvaliteti, a koristi se samo 38% marcipana umjesto prethodno oglašenih 45%. Druge varijante proizvoda također su zabilježile smanjenje količine pistacija i nugata. Ove promjene posebno zabrinjavaju jer su čokolade poskupjele za dvadeset centi i sada koštaju 1,69 eura.
Skimpflation je fenomen koji nije ograničen na robu, već se proteže i na usluge. Hibner primjećuje da posvuda postoji manjak radne snage, što navodi tvrtke na smanjenje troškova smanjenjem plaća. Nažalost, potrošači su ti koji snose najveći teret ovog smanjenja troškova jer su podložni uslugama niže kvalitete. Kada kontaktirate pozivne centre, nije neuobičajeno izdržati duže vrijeme čekanja. Nadalje, unatoč tome što potrošači plaćaju jednake ili veće naknade bankama, došlo je do smanjenja broja dostupnih poslovnica banaka i bankomata. Zračne luke su često preopterećene zbog manjka osoblja ili smanjene količine prtljage koja je uključena u standardnu kupnju karata. Slično tome, redovi za blagajnu u supermarketima i vrijeme čekanja u restoranima sve su duže.
Prema Hibnerovoj kritici, posljedica ove situacije je dvojaka. S jedne strane kupci dobivaju lošiju uslugu, dok se s druge strane od zaposlenika traži više rada. Ona u određenoj mjeri razumije pojam prijenosa troškova na potrošače. Međutim, njezino je uvjerenje da je maksimiziranje profita na njihovu štetu kratkovidan pristup. Nerazborito je pretpostaviti da javnost nije upoznata s takvim stvarima. Kada se pojedinac osjeća nepravo, vjerojatno će se distancirati od tvrtke ili brenda koji je počinio prekršaj. Hibnerov savjet potrošačima je da se bolje upoznaju s proizvodima koje kupuju, osobito zato što se mnogi suočavaju s izazovom priuštiti si sve veće cijene za proizvode koji su sve lošije kvalitete. Nadalje, ona ističe potencijal za pojedince da iskoriste društvene medije kako bi prozvali tvrtke, navodeći da oni posjeduju sposobnost korištenja te moći.
