Različite regije imaju svoje jedinstvene običaje vezane uz smrt, a za mnoge je Srbe uobičajeno pridržavati se posebnih tradicija. U znak tuge i poštovanja prema preminulima, rodbina počinje nositi odjeću u tamnim nijansama crne. Povijesno gledano, žene bi nosile crnu maramu, dok su muškarci birali crnu košulju ili kravatu. Ova se odjeća za žalovanje obično nosi godinu dana, tijekom koje se obitelj suzdržava od sudjelovanja u slavljima, igrama i pjevanju.
Trenutačno postoji dopuštenje nošenja crne odjeće na obvezno razdoblje od 40 dana, a po želji se može produžiti na pola godine ili čak cijelu godinu. No, bitno je napomenuti da se, bez obzira na obiteljsku žalost, slavlje krštenja tradicionalno odvija na uobičajeni način. Naime, smatra se da je u takvim okolnostima još značajnije obilježavati slavu, jer molitve za tu prigodu uključuju i prošnje za duše naših pokojnih najmilijih. Nije uobičajeno održavati okupljanja, vjenčanja, zabave ili slične događaje u kućanstvu tijekom godine nakon smrti osobe. U takvim situacijama, kao iu svim pitanjima koja se odnose na pogrebne običaje, preporučljivo je konzultirati se sa svećenikom, budući da se običaji mogu razlikovati od regije do regije, zbog čega je teško odrediti prikladnost određenog običaja.
U skladu s kršćanskom doktrinom, smrt se promatra kao “kazna za prijestup”, rezultat Adamove neposlušnosti prema Bogu. Prema Božjem početnom nacrtu, prijelaz iz smrtnog postojanja u vječno kraljevstvo trebao je biti lišen patnje, nalik dražesnoj metamorfozi leptira koji se oslobađa svoje čahure i uspinje u nebo.
Jeste li ikada naišli na ove tradicionalne prakse povezane sa smrću drage osobe?
Pogrebni običaji u Srbiji razlikuju se ovisno o regiji, a svaki ima svoje posebne tradicije i rituale. U prošlosti, kada se smrt obično događala u domovima, nastala su jedinstvena narodna vjerovanja i običaji vezani uz sprovode. Na primjer, u nekim je krajevima običaj da svi članovi obitelji ostanu budni kad netko umre. Ova praksa proizlazi iz vjerovanja da je smrt slična snu, a postoji i strah da bi pokojnik mogao “naići” na uspavanu jedinku i tako je označiti kao sljedeću koja će umrijeti. Osim toga, ako netko umre otvorenih očiju, postoji vjerovanje da će i onoga tko ga prvi vidi dočekati ista sudbina. Također se vjeruje da ako su pokojnici u trenutku smrti imali šibice u džepu, treba ih probosti iglom kako se ne bi vratili kao vampiri. Nadalje, odmah nakon smrti, sva ogledala u kući se prekrivaju, jer se smatra da bi duh pokojnika mogao ući u ogledalo i ostati među živima.
U nekim ruralnim krajevima postoji vjerovanje da je voda u kojoj se pokojnik kupa nečista i da može naškoditi svakome ispred čijeg doma teče. Čvrsto se vjeruje da prisutnost mrtvog tijela predstavlja opasnost i za životinje i za biljke, pa se pogrebne povorke namjerno izbjegavaju na poljima, livadama, pa čak i među stadima. Nadalje, prevladava mišljenje da su bolesti demonske prirode. Zbog toga se bolesna djeca dovode pred pogrebnu povorku u nadi da će se bolest prenijeti na pokojnika. U određenim dijelovima zemlje postoji vjerovanje da osobe rođene u istom mjesecu dijele zajedničku sudbinu. Posljedično, smrt jednog rođaka često je brzo praćena smrću drugog. Kako bi se to spriječilo, običaj je da se pokojnik “otkupi” prilikom dogovaranja sprovoda. Osim toga, u okolici Zaječara najmiliji i prijatelji simbolično bacaju zemlju na groblje, što je gest za koji se vjeruje da donosi sreću i osigurava da onaj koga zemlja udari neće biti sljedeći.
