U njihovom selu ima samo jedno dijete, a to je sin Albanke koja se udala za Srbina i dovela ga sa sobom.
U selu Kosmovac, smještenom ispod visokog vrha Trem u Suvoj planini, albanska stanovnica Anila Cakoni stupila je u brak sa Srbinom prije šest godina. S vremenom se, međutim, stanovništvo sela smanjivalo jer su mlađe generacije tražile prilike za zaposlenje i bolji život u Nišu, Beloj Palanci, Beogradu, Pirotu, Crvenoj Raki i raznim drugim mjestima. Zbog toga su u selu ostali samo stariji stanovnici, što je dovelo do njegovog propadanja.
Danas se stanovništvo Kosmovca drastično smanjilo s preko 400 stanovnika po završetku Drugog svjetskog rata na svega 40 stanovnika. I dok su mnogi mještani posljednjih desetljeća postupno napuštali selo, Anila Cakoni (48) u Kosmovac je stigla prije šest godina iz Albanije u pratnji sina Klausa.
Anila i njen suprug Senta Stefanović donijeli su radost dječjeg smijeha u Kosmovac, čime su postali jedina obitelj s djetetom ne samo u svom selu, već iu obližnjim mjestima Toponica i Miljkovac. Unatoč tome što nije imala iskustva sa životom u ruralnom okruženju, Anila izražava svoju naklonost prema životu u Kosmovcu.
“Nekoć sam živio u Tirani, gdje sam nastavio karijeru krojača i posjedovao vlastiti salon. Preko zajedničkog poznanika upoznao sam svoju sadašnju suprugu Sentu, koja se željela udati i ta osoba ju je dovela u Tiranu . Nakon upoznavanja, Klaus i ja smo se preselili u Kosmovac, gdje smo bili toplo zagrljeni od strane zajednice. U početku nisam znao srpski jezik, ali sam postupno naučio kroz uranjanje. Moje poznavanje talijanskog pokazalo se korisnim jer sam gledao talijanske serije s Srpski prevodi. Sada mi Klaus pomaže oko raznih reči jer on trenutno ide u treći razred i tečno govori srpski. Kada je krenuo u prvi razred, čak sam kratko išla u školu i primala časove srpskog jezika od učiteljice. Trenutno sam i stekla sposobnost pisanja ćirilicom, iako moju vještinu čitanja još treba poboljšati”, podijelila je Anila s Niškim vestima.
Anila je izrazila zahvalnost što na Kosmovcu nema gužve i buke u odnosu na grad. Smatra da su prirodno okruženje i čist zrak prekrasni. Hrana koju konzumiraju je domaća i zdrava, bez ikakvih kemikalija. Anila je spomenula kako Klaus uživa u Kosmovcu, okružen prirodom i svježim zrakom. Posebno voli imati psa i konja uz sebe, a naučio je i jahati konja. Anila je također primijetila da selo često posjećuju djeca sa svojim roditeljima, pružajući Klausu priliku da se igra i komunicira s njima.
Anila objašnjava da je kontrast između njezinog prijašnjeg urbanog načina života i njezinog sadašnjeg života na selu oštar. U gradu je neprestano bila zaokupljena mnoštvom kupaca, jer joj je stručnost u šivanju omogućila kreiranje širokog asortimana ženske odjeće, uključujući suknje, haljine i komplete. Posao je bio toliko zahtjevan da je često morala spavati u salonu samo kako bi ispunila sve narudžbe. Međutim, život na selu je druga priča. Iako ima još puno posla, atmosfera je opuštenija. Anila sada ima obaveza i kod kuće i na terenu, gdje pomaže suprugu u raznim poslovima. Upravo u ovom ruralnom okruženju stekla je nove vještine, poput vrtlarstva i uzgoja krumpira.
Moja baka u Albaniji uzgajala je rajčice i paprike, ali je količina bila ograničena na desetak bušela. Međutim, ovdje na našoj trenutnoj lokaciji imamo prostrani vrt. Osim što smo čuvali krave, nekada smo čuvali i ovce. Nažalost, morali smo ih prodati prije dvije godine kada je moj svekar preminuo od moždanog udara. Čuvanje ovaca je velika odgovornost, a moj suprug mora puno vremena posvetiti osiguravanju sijena za krave i sječi drva. Osim toga, svaki dan vozi Klausa ui iz škole u Crvenu Reku, jer nema drugih mogućnosti prijevoza. Udaljenost od Crvene Reke, koja se nalazi uz reku, je oko 14 kilometara.
Anila je spomenula kako je nedavno položila sve potrebne ispite za dobivanje vozačke dozvole te jedva čeka položiti vozački ispit kako bi ispunila svoju obavezu da vozi sina u školu. Također je rekla da održava redovitu komunikaciju sa svojim roditeljima, bratom i sestrom koji žive u Tirani, koristeći internet kao sredstvo veze. Dodatno je napomenula da ih obično posjećuje tijekom ljetnih mjeseci. Temeljko Stefanović, rođak Sente Stefanovića, prisjetio se živahne naseljenosti Kosmovca tijekom svog djetinjstva, napomenuvši da je tamošnju četverorazrednu školu pohađalo 40 učenika.
Jedini izdanak Albanke unutar seoske zajednice.
Prema rečima Stefanovića, Klaus je trenutno jedino dete koje živi u selu, dok je nekada u selu bilo ukupno 100 učenika. Ovi učenici su do četvrtog razreda pohađali lokalnu školu, nakon čega bi školovanje od četvrtog do osmog razreda nastavili u Crvenoj Reci. Škola se čak mogla pohvaliti vlastitom kantinom na licu mjesta. Svaka obitelj na tom području imala je dovoljno stoke, a staje su bile pune do vrha. Bezbrojna domaćinstva držala su stotine ovaca i desetine krava, jer je ovo područje Suve planine izuzetno pogodno za stočarstvo. Na području Kosmovca nalazi se oko 60 izvora, koji ostaju nepogođeni sušom čak iu vrućim ljetnim mjesecima. Time se osigurava obilna opskrba vodom za ljude i stoku.
Prema riječima Stefanovića, to mišljenje dijele i mještani Kosmovca i brojnih drugih planinskih sela u Srbiji. Da je vlada uvela poljoprivredne mirovine dok su sela još bila gusto naseljena, ne bi bilo potrebe za migracijom u urbana područja. Strah od starenja bez ikakvog izvora prihoda natjerao je ljude da se presele u gradove, gdje su se zaposlili u tvornicama, osnovali domove i zasnovali obitelji. Sada se mlađa generacija navikla na urbani život, što im otežava razmišljanje o povratku svojim ruralnim korijenima.
Prema njegovom kazivanju, mnogi Kosmovčani, uključujući i njega, odlučili su da ostanu na svojim imanjima iako žive u Crvenoj Reci ili Beloj Palanci. I dalje obilaze svoju zemlju, obrađuju svoja polja i uzgajaju stoku na Suvoj planini. Objašnjava da je Kosmovac u posljednje vrijeme postao popularno odredište za planinare i ljubitelje prirode, pa se u selu gradi sve veći broj kuća za odmor. Posljedično, sve je veći priljev pojedinaca koji žele uživati u netaknutoj ljepoti okolne divljine.
