Nakon smrti njegovog oca, Miroslav Iljič je retko posećivao porodicu gospodina Čajevca. Ali kada to učini, često se može naći kako radi na raznim projektima po kući. Zbog te navike stekao je ugled među svojim komšijama, koji su tvrdili da u njegovom kraju nikada nije bilo mira. Meštani Mkajevca dobro poznaju sklonosti pevačice, koju slušaoci od milja zovu “Slavujem”. Prema priči, kaže se da kada osoba počne nešto da sređuje ili organizuje, ništa ne ostaje nedovršeno. Osim toga, za osobu se kaže da je dogradila još jedan sprat svojoj rezidenciji. Razlog navodnog povećanja je to što muzičar ima potomstvo, uključujući sinove, ćerke i unuke, sa kojima uživa u druženju u rodnom gradu. Očigledno je Miroslav Iljič preuredio rezidenciju gospodina Čajevca kako bi odgovarao potrebama njegove šire porodice. Kuća u kojoj je proveo djetinjstvo doživjela je brojne renovacije, ali se zna da ovih dana često posjećuje sam.
Ne postoji niko kao on. Posjeduje ogromnu moć, ali ostaje skroman i nenametljiv. Iako je proputovao cijeli svijet, ovdje mu je najviše kod kuće. Mora se priznati da ga od smrti oca Živote nije često posjećivao, ali ga je posjećivao kad god je mogao. On je pravi džentlmen, odličan domaćin i izuzetna osoba. Uprkos svojoj ozloglašenosti, bio je dosljedan i prema svima se ponašao isto. Njegovo saosećanje ne poznaje granice i voli da pomaže onima kojima je potrebna. Komšija Miroslava Ilića intervjuisao je Kurir i potvrdio da je svoj dom u Mrčajevcima pretvorio u živopisno, neverovatno utočište. Njegovo imanje je bez sumnje bilo jedno od najvećih i najbogatijih. Osim što je renovirao staru kuću i dogradio prvi kat, pažljivo je uredio i drugi kat. U dvorištu su uređene prekrasne bašte, a za uživanje mlađe generacije izgrađen je prostrani roštilj i bazen.
Nakon što mu je otac umro, počeo je da čisti kuću. Projektovao ga je brat arhitekte Gordane, Mikijeva supruga. Često roštiljaju, prave garnituru za terasu i zbližavaju se prilikom posete porodice tokom leta. Komšija je objasnio da nikada ne bi prodao svoju zemlju, čak ni po skupoj ceni, jer ga podseća na detinjstvo i oca. Sve je češće da se ljudi vraćaju u ruralna područja iz želje za nezagađenim zrakom i mirom. Miroslav, s druge strane, čini se da nikada nije napustio svoj rodni grad, gdje se očekuje da će provesti svoju penziju. Sam Miroslav je često primećivao da je veoma vezan za svoje rodno mesto.
