Jedna od najnevjerovatnijih priča koja se ikada dogodila u Bosni. Harris Pukulika bi bio izgubljen da učitelj Dragan Rolovich nije ponovo ispričao život Harrisa Pukulike i Zveri pozorišnoj rediteljki Ani Tomović, koja je u to vreme radila sa decom u instituciji Rikin život sa Zveri bi mogao biti sahranjen u užasima rata! Ana je ispričala priču svom suprugu, reditelju Vuku Rumoviću. Bio je inspirisan njom i odlučio je da snimi film. Film “Ničija djeca” premijerno je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, osvojio je ljubav publike i osvojio čak tri nagrade. Dječak je bio neuhranjen, poplavio, nije mogao govoriti i bio je prekriven ranama i ogrebotinama. Osamdesetih, tačnije 1988. godine, negdje na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, lovac je ugledao dječaka kako hoda na četiri noge među čoporom vukova. Ubili su vuka i zarobili dječaka.
Nisu imali pojma ko je, odakle je, ko je, ništa. Tijelo mu je bilo prekriveno posjekotinama i ogrebotinama, bio je neuhranjen, plav i nije mogao govoriti… Dali su mu ime Haris Pućurica. Smešten je u beogradski Centralni azil za decu i mlade, gde je ostao do 1992. godine. Zatim je naređeno da se djeca vrate u njihove prvobitne centre. Haris je vraćen u Bosnu i Hercegovinu. Harrisovo porijeklo ostaje vječna misterija. Možda je samo zalutao u šumu od svojih roditelja, ili su ga možda mjesecima tražili i nisu mogli pronaći. Možda je bio napušteno dijete, možda su mu roditelji imali saobraćajnu nesreću, a on je jedini preživio ali se izgubio u gustoj šumi. možda…
