Glumica Seka Sablić već dugi niz godina ima kuću u gradu Rose u Crnoj Gori. Tijekom ljetnih mjeseci često se povlači u ovu mirnu luku, tražeći utočište od meteža i kaosa urbanog života.
S terase se pruža prekrasan pogled na more. Osim toga, centar Rose udaljen je samo stotinjak koraka. Mnogi glumci odlučili su živjeti u Rosi, izoliranom području u kojem nema trgovina. Međutim, mještani ovog mjesta potrebnu hranu mogu nabaviti kupnjom kruha i voća iz velikog kombija koji ih obilazi svakodnevno u jutarnjim satima.
Po mom godišnjem povratku, postaje jasno da je Rose rast i razvoj sličan onom Beograda, da se širi nekontrolirano. Obala je prisvojena, sve je privatizirano, a teško je locirati prostor bez buke. Ako ne platite ležaljku 40 eura, ne možete pristupiti plaži. Nisam siguran u konačni ishod. Iako sam starija osoba i nisam posebno zainteresiran, moram reći da je to nehumano, užasno i nekontrolirano. Podsjeća na sličnosti s Beogradom, koji više nije onaj stari Beograd, kako navodi Seka.
Seka se prisjeća mjesta svog rođenja, nekada poznatog kao Vračar, koje je s godinama doživjelo značajne promjene. Mjesto je brutalno uništeno i nastavlja se rastavljati, samo da bi se ponovno izgradilo. Šarmantni vrtovi i ulice koji su nekada postojali brzo nestaju, zamijenjeni betonskim strukturama i staklenim zgradama. Unatoč našoj nemoći pred ovom transformacijom, Seka upozorava na apatiju. Ona vjeruje da ćemo, ako ostanemo tihi i ravnodušni, na kraju utjecati na posljedice ovih promjena.
