Šta bi moglo biti sa državnim vilama na Dedinju nakon promjene vlasti u Srbiji
U javnosti u Srbiji ponovo je otvoreno pitanje korištenja državnih vila na beogradskom Dedinju, jednoj od najprestižnijih i najkontroverznijih lokacija kada je riječ o državnoj imovini. Prema pisanju portala Nova.rs, pozivajući se na izvor iz srbijanske vlade, aktuelni i bivši nosioci najviših funkcija poput Aleksandra Vučića, Ane Brnabić i Tomislava Nikolića mogli bi uskoro morati napustiti objekte koje trenutno koriste. Ako do toga dođe, promjena ne bi bila samo pitanje adresa stanovanja, nego i pokazatelj mogućeg novog odnosa vlasti prema državnoj imovini, privilegijama i pravilima korištenja rezidencijalnih objekata.
Prema navodima istog izvora, preseljenje bi uslijedilo onog trenutka kada na čelo države i vlade dođu novi predsjednik ili predsjednica te nova vlada. Ipak, postoji važna napomena: korisnici tih objekata ne bi morali odmah napustiti državne vile ako sigurnosne službe procijene da im je sigurnost i dalje ugrožena. U tom slučaju, mogli bi biti premješteni na drugu zaštićenu lokaciju, a povratak u privatne kuće i stanove uslijedio bi tek kada nadležni zaključe da više nema realne opasnosti. Upravo taj detalj pokazuje da se ne radi samo o administrativnom već i o bezbjednosnom pitanju, koje je u ovakvim situacijama često presudno.
Posebnu pažnju javnosti izaziva Jovankina vila, objekat u kojem živi Ana Brnabić, nekadašnja premijerka, a sada v.d. predsjednica Srbije i predsjednica Narodne skupštine. Riječ je o objektu na Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića 75, površine oko 750 kvadratnih metara. Brnabić se u vilu uselila dok je obavljala dužnost premijerke, a prema dostupnim informacijama tamo živi sa partnericom Milicom Đurđić. Čak i nakon promjene funkcije i prelaska na čelo parlamenta, nije napustila objekat, što je dodatno otvorilo raspravu o tome ko, kada i pod kojim uslovima ima pravo na korištenje državnih rezidencija.
Važno je podsjetiti da je srbijanska vlada 2024. godine donijela uredbu kojom je ta vila proglašena reprezentativnom zgradom za predsjednika Narodne skupštine. Prije izmjene pravila, korisnici državnih vila sa statusom rezidencije morali su ih napustiti najkasnije šest mjeseci nakon prestanka funkcije. Upravo ta promjena izazvala je brojne reakcije, jer je u javnosti protumačena kao potez koji je omogućio da pojedini političari ostanu u objektima i nakon što više nisu obavljali funkciju zbog koje su prvobitno dobili pravo na korištenje prostora. U širem smislu, to je otvorilo pitanje koliko su propisi fleksibilni i da li se mijenjaju prema potrebama pojedinaca ili prema sistemskim pravilima.
Kada je riječ o Aleksandru Vučiću, pažnja je usmjerena na Vilu Bokeljka u Tolstojevoj ulici 2a na Dedinju, objekt od oko 1.700 kvadratnih metara. Prema navodima medija koje citira Nova.rs, Vučić je tu rezidenciju prvenstveno koristio za službene sastanke, prijeme stranih delegacija i druge državne aktivnosti. U pojedinim izvještajima navodi se da on u tom objektu ne živi stalno, ali da je vila godinama imala važnu ulogu u njegovom institucionalnom radu i političkom djelovanju. Upravo zbog takve namjene, svaka promjena u vlasničkom ili korisničkom statusu te rezidencije izaziva interes javnosti i otvara pitanje transparentnosti upravljanja državnom imovinom.
Ni Tomislav Nikolić nije izuzet iz ove priče. Bivši predsjednik Srbije živi u Užičkoj ulici 23 na Dedinju još od 2012. godine, otkako je izabran na tu funkciju. Nakon isteka mandata nije se vratio u porodičnu kuću, a uredba koja je naknadno izmijenjena išla mu je u prilog. Tom izmjenom određeno je da je vila namijenjena potrebama predsjednika Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje s Ruskom Federacijom i Narodnom Republikom Kinom, funkcije na koju je Nikolić bio imenovan. Time je dobio formalnu osnovu da nastavi korištenje objekta, što je u javnosti dodatno pojačalo rasprave o tome koliko se državne nekretnine koriste u skladu sa svrhom za koju su predviđene.
Cijela priča dobija još širi značaj kada se pogleda pitanje državnog upravljanja nekretninama na Dedinju. To područje godinama važi za simbol političke moći, luksuza i privilegovanog pristupa javnim resursima. Kada se u takvom okruženju otvori tema rezidencija, zakupnina i statusa korisnika, ona gotovo uvijek prerasta iz administrativnog u političko pitanje. Zato nije neobično što su opozicioni političari još ranije zatražili od nadležnih tužilaštava da istraže upravljanje državnom imovinom kojom raspolaže DIPOS tokom vladavine SNS-a od 2012. godine. Takvi zahtjevi ukazuju na sumnje da bi postupci raspodjele i korištenja imovine mogli biti predmet dublje provjere.
Među objektima koji privlače pažnju javnosti nalazi se i Klub poslanika u Tolstojevoj ulici, koji je preko državnog preduzeća DIPOS unajmio privrednik Aleksandar Kajmaković, javnosti poznat kao Aca Bosanac. Mediji ga povezuju sa Srpskom naprednom strankom, što dodatno politizira slučaj. Prema navodima iz izvora koje prenosi Nova.rs, pitanje hoće li on ostati zakupac Kluba poslanika zavisit će od odluke nove vlade. To znači da promjena vlasti može uticati ne samo na rezidencije najviših funkcionera nego i na čitav niz drugih državnih prostora koji se koriste za poslovne, političke ili protokolarne svrhe.
Za sada, ipak, ništa nije konačno. Riječ je o informacijama koje dolaze iz neimenovanog izvora, dok zvanična odluka o sudbini državnih vila još nije objavljena. Upravo zato se cijela tema mora posmatrati oprezno, ali i s razumijevanjem šireg konteksta: šta znači kada se državna imovina koristi kroz posebne uredbe, kako se određuje ko ima pravo da ostane u rezidenciji nakon prestanka funkcije i koliko sigurnosne procjene utiču na te odluke. Javnost će, po svemu sudeći, tek u narednom periodu dobiti odgovor na pitanje hoće li nova vlast zadržati postojeća rješenja ili ih potpuno promijeniti.
Upravo zbog te neizvjesnosti, slučaj Dedinja ostaje više od obične lokalne političke teme. On govori o odnosu institucija prema javnoj imovini, o granici između službene potrebe i lične pogodnosti, ali i o tome koliko su važne jasne i dosljedne procedure. Ako dođe do promjene vlasti, biće zanimljivo vidjeti hoće li novi politički akteri insistirati na povratku svih državnih nekretnina u prvobitnu namjenu, ili će zadržati dio postojećih rješenja uz obrazloženje sigurnosnih razloga. Upravo u toj dilemi krije se odgovor na to da li će dedinjske vile ostati simbol kontinuiteta ili postati prva vidljiva promjena nove političke ere.
