Redatelj Milan Karadžić potresno je prepričao posljednje trenutke koje je proveo sa Žarkom Lauševićem, svojim bliskim prijateljem i dugogodišnjim suradnikom. U lokalnoj zajednici još uvijek vlada gubitak Žarka Lauševića koji je preminuo 15. studenog. Ni nakon nekog vremena javnost se još nije pomirila s tragičnom viješću. Milan Karadžić, poznati redatelj, bio je jedan od Žarkovih najbližih pratitelja. Ispričao je kako je glumac izašao iz bolničke postelje da bi snimio scene za treću sezonu emisije “Kalkanski krugovi”.
Milan se prisjetio prvih dana showa, gdje je radio uz Ivanu Zečević, mladu glumicu u usponu. Za to vrijeme Milan joj je bio mentor, pa čak i roditelj. Međutim, tijekom treće sezone snimili su potresnu scenu koja je trajala tri do četiri dana. Nažalost, Milan se iznenada srušio i hitno su ga prevezli u bolnicu. Unatoč tome, scena je ostala dokaz njegovih nevjerojatnih glumačkih sposobnosti, pokazujući njegovu emocionalnu dubinu i snagu.
Žarko je bio glumac koji je imao i slabosti i snage. Unatoč svojoj slabosti, uspio je u potpunosti utjeloviti svoje uloge pred kamerom. Njegove izvedbe bile su pedantne i emocionalno nabijene, kao da mu je sam čin snimanja dao nadnaravnu energiju. U potpunosti se posvetio svom zanatu, brinući se da svaki detalj bude razrađen i da se svaka emocija točno prenese. Čak i kad mu je bilo loše, ostao je predan i dao sve od sebe, ustrajavši do samog kraja serije. Karadžić potvrđuje da su neumorno radili na svakom aspektu produkcije, pa tako i na snimanju krupnih kadrova u studiju, sve do desetak dana prije Žarkove smrti.
Milan je izrazio zadovoljstvo što Laušević učestvuje u trijumfalnom serijalu “Kalkanski krugovi” od njegovog početka.
Dok je odlazio iz bolnice, bio je na putu da napravi nekoliko fotografija. Naša su očekivanja od situacije bila velika, ali nažalost, iznevjerili smo se i nadali smo se boljem ishodu. Čak smo i zaigrano rekli “ja ću večeras doći kod tebe na rakiju, a ti nas gledaj.” Unatoč svemu, nasmijao se i odgovorio: “Mogu si priuštiti čašu crnog vina, doktor je rekao da je u redu.” Njegov smisao za humor nikada nije posustao, čak ni u najtežim trenucima. Bio je nevjerojatno hrabar. Tijekom njegovih posljednjih dana često smo razgovarali, a on je ostao svjestan i ispunjen. Bio je zadovoljan što je za života dovršio neke stvari. Djeca su mu odrasla, bila zaposlena i napredovala, kako je objasnio Karadžić.
Lauš, legendarna figura filma i televizije, ostavio je neizbrisiv trag u industriji impresivnim opusom. Međutim, njegova je smrt ostavila njegovu obitelj u neutješnom stanju. Iz prvog braka s Majom dobio je dvoje djece, Dušana i Asju, dok je u braku s Anitom dobio sina Jana.
Bio je neizbježan dolazak djece. Tijekom njegove prve hospitalizacije Duka (poznat i kao Dušan) i Asja doputovali su iz Chicaga kako bi bili uz njega petnaestak dana dok je bio teško bolestan. Nakon što se oporavio i pušten, vratili su se svojim poslovima i obavezama u Americi. U noći njegove smrti upravo su se vratili iz Amerike i sjedili s njim u njegovom stanu u njegovim posljednjim trenucima. Ostali su uz njega, pružali mu brigu i podršku do kraja. Sudbina i život su diktirali njihov povratak, ali bilo je dirljivo svjedočiti dubini njihove ljubavi prema njemu i njegovoj nepokolebljivoj predanosti i brizi za njih, kako je to podijelio Karadžić.
Milan Karadžić priznaje da je zadržao smisao za humor iu najtežim trenucima svog života. Kad su ga upitali o preostalim željama, odgovorio je:
Ravnateljica tvrdi da ne bi izrazila mišljenje izneseno u prethodnoj izjavi. Prema njezinom iskustvu, fokus je uvijek bio na prepričavanju iskustava muškaraca. Konkretno, priče koje su se dijelile među njenom crnogorskom zajednicom često su bile duhovite prirode. Redatelj se rado prisjeća veselog ponašanja jednog pojedinca koji je uživao u zbijanju šala. Osim toga, među grupom je postojao zajednički osjećaj prijateljstva i često su se prisjećali svojih dana bezbrižnosti i radosti.
Prema Milanovim riječima, Laušević je do posljednjeg dana trpio trajne posljedice tragičnog događaja.
Odrastajući zajedno, doživjeli su tragediju koja je ostavila tešku ranu koja nikada nije u potpunosti zacijelila. Sjećanje na tu noć u Titogradu i ubistva koja su se dogodila najviše ga boli. Bila je to trauma koju nikada nije mogao preboljeti i koja mu je bila stalni izvor boli. Vida Ognjenović jednom je rekla “Nije umro od bolesti, umro je od tuge” i ja se s tom tvrdnjom svim srcem slažem. Težina njegove rane bila je prevelika i ostala je s njim do kraja – otkrio je Karadžić u intervjuu za “Super TV”.
