Tragedije su bile jedina konstanta u životu proslavljenog glumca Borivoja Kandića.Borivoje Bora Kandić, rođen 1961. godine u Mostaru, bio je izuzetno darovit glumac. Njegova se obitelj preselila u Beograd kada je imao samo sedam godina, gdje je i njegov otac Miloš Kandić nastavio glumačku karijeru.
Nakon niza nesretnih brodoloma u životu, utjehu je pronašao u svakodnevnom pospremanju konobe na Zelenom vencu.
U jednom od posljednjih intervjua prije dvije godine, Kandić je za Gloriju ispričao kako asistira prijatelju u lokalnom kafiću, gdje zajedno provode vrijeme, a za to dobiva skromnu naknadu. Svako jutro dolazi prije osam kako bi pospremio i postavio stolove prije dolaska gostiju. Iako to nije značajan izvor prihoda, on se oslanja na majčinu mirovinu za preživljavanje. Od razvoda Kandić živi sam sa svojim psom.
Sa smiješkom se prisjetio dana kada je njegova glumačka karijera bila na vrhuncu. Prije kultne uloge Vuka Karadžića imao je dvije manje pojave: u “Varljivom letu” portretirao je prijatelja Slavka Štimca tijekom šarmantnog udvaranja Čehinja, au “Šećernoj vodici” ulogu njegovog dragog prijatelja Sonja Savić.
Na dan kad je počelo snimanje filma “Vuk Karadžić” u Podrinju, dogodio mi se zastoj kada je autobusu u kojem sam bio pukla guma. Odlučan da stignem na odredište, krenuo sam u šetnju prema hotelu „Banja Koviljača“. Usput sam primijetio skupinu ljudi koji su stajali zajedno, čiji mi identitet nije bio poznat. No, osjećao sam se primoranim obavijestiti ih da sam izabran za ulogu Vuka Karadžića.
Uz brz prijelaz, našao sam se na vrhu veličanstvenog konja, pozdravljen zborom pljeska dok sam se probijao do odredišta snimanja. Unatoč mojoj relativnoj anonimnosti, stigao sam kao sjajna zvijezda. Na moje zaprepaštenje, kada je serija konačno emitirana, bio sam izvan sebe od izvanrednog fenomena koji se odigrao preda mnom – neviđenog porasta popularnosti. Unatoč svim nesavršenostima koje je možda posjedovala, serija je izazvala zapanjujuću reakciju publike.
Dok sam boravio u Zemunu, došlo je večeri kada sam, ušavši u svoj stan, zatekao mladu damu koja je doputovala iz Virovitice i strpljivo se ondje zadržala u namjeri da me upozna. Moja bivša supruga čuva opsežnu kolekciju korespondencije koja potječe iz raznih regija unutar Jugoslavije. Naravno, vrijeme prolazi i ti trenuci nestaju u prošlosti, ali ja sam u tom trenutku bio uvjeren da imam najveći značaj u cijelom svijetu – rekao je.
Borivoje Kandić, rođen 1961. u Mostaru, vezan je za kazalište po ocu Milošu, koji je također bio glumac. Nakon završene gimnazije u Zemunu, odlučio je da se bavi glumom i pohađao je škole u Novom Sadu i Beogradu. Prije formalnog školovanja doživio je samo dvije kazališne predstave.
Niz glumačkih eskapada koje trenutačno dijeli s posjetiteljima u konobi, u kojoj svako jutro marljivo čisti, ostao je nepregledan.
Mnogima ostaje urezano sjećanje na uspješnu prevaru Lane Gutovića Marka Todorovića, poznatog po liku Tita i ulozi Milana u “Žikinoj dinastiji”, koji je uspio nasamariti nekoga toliko prepoznatljivog u očima veće javnosti. publika.
Lane, daleko od toga da je besposlen, kontaktira našeg prijatelja Slobodana, koji živi u Hollywoodu, i traži od njega da pošalje pismo Marku, pozivajući ga da glumi Tita u tamošnjoj predstavi. Zapanjujuće, Slobodan odmah poduzima akciju, nabavlja marku i šalje “službeni” poziv iz Hollywooda, pozivajući Marka da preuzme ulogu Tita.
U jeku nastupa u predstavi “Buba u uhu”, Lane i Marko provode dosta vremena zajedno, no Marko šuti, vjerojatno zbog želje da zadrži dojam kazališne nadmoći i spriječi bilo kakvo uplitanje.
Tijekom jedne ležerne večeri, nakon što je popio nekoliko pića, otvorio se Lanetu i rekao: “Dobio sam poziv iz Hollywooda da portretiram Tita.” Lane je odgovorio skeptično, pozivajući ga da to dokaže umjesto da se šali. Ovom razgovoru prisustvovali su i Irfan Mensur i Voja Brajović. Lane je istaknuo: “Ali u scenariju stoji da Tito ima 70 godina, a vi ste još mladi.” Marko je samouvjereno odgovorio: “O, Lane, začudila bi se kako holivudska šminka može transformirati nekoga.” Nakon ove razmjene, otišli su svatko svojim putem i nisu komunicirali nekoliko godina.
Tijekom kasnih osamdesetih i kroz devedesete godine Bora je aktivno sudjelovao kao član cijenjenog Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Prije odlaska u Australiju 1998. godine, svoj izniman talent pokazao je nizom zapaženih nastupa. U početku se nastanio u Perthu, a kasnije se preselio u Melbourne i Sydney.
Tijekom mog boravka u Australiji, imao sam priliku sudjelovati u filmu u kojem sam prvotno dobio glavnu ulogu; međutim, borio sam se da učinkovito djelujem i razmišljam na engleskom istovremeno.
Uistinu sam uživao tumačeći lik dr. Morgena u manjoj ulozi. Uloga mi je donijela veliku pohvalu i priznanje. Osim televizijskog rada, okušao sam se i u sferi kazališta, igrajući u Joneskovoj “The Lesson” i Beckettovoj “Waiting for Godot”. Međutim, egzistirati samo od glume pokazalo se izazovom.
U određenom periodu sam se bavio dostavom hrane, zatim sam se zaposlio kao pomoćnik geodeta kod bosanskog kolege, a potom sam pomagao i keramičaru i slikaru.
Nakon što je moj brak prestao zbog zaljubljenosti moje supruge u Talijana, vratio sam se na ovo mjesto da u njezino ime podnesem bol. Međutim, majčina bolest me natjerala da se vratim 2007. godine, jer je žudjela za posljednjim susretom sa mnom. Začudo, njezino se zdravlje poboljšalo kad me vidjela, što me nagnalo da ostanem ovdje.
Po povratku u Beograd bio je srdačno dočekan i primljen s velikim uvažavanjem.
Nažalost, pogriješio sam odbijajući brojne prilike za glumu, što je na kraju spriječilo moj vlastiti napredak. Nenamjerno sam ograničio vlastiti potencijal. Da stvar bude složenija, još sam značajniji propust napravio kad sam na put u Australiju odlučio ponijeti radnu knjižicu iz Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Ta se odluka pokazala štetnom za moju karijeru. Voja Brajović, moj kolega, često je primjećivao: “Kandiću, ti imaš tendenciju da budeš u prvim redovima, bilo u pozitivnim ili negativnim okolnostima.
Smireno prihvaćajući svoje profesionalne neuspjehe, često se upuštao u razgovore o svojim dubokim strastima.
Dugotrajna bol iz prethodnog braka još me opterećuje, ali također nosim teret grižnje savjesti zbog svih žena s kojima sam bio u vezi. Moje suosjećajno raspoloženje dovelo me do toga da sam u prošlosti imao više žena.
Tijekom svog života bio sam poznat po svojim romantičnim sklonostima. Međutim, našao sam se gonjen predvidljivom i časnom sudbinom viteštva, što me naposljetku odvelo u samoću. Ljubica Kandić, moja posljednja supruga, dijeli moju strast prema glumi i završila je istu prestižnu školu glume koju sam ja osnovao. Prije nje bio sam u braku s Elizabetom Popović koja trenutno živi u Španjolskoj.
Žena s kojom sam u početku bio u braku bila je Maša Bulić, inače kći poznatog glumca Karla Bulića.
Tijekom snimanja serije “Vuk Karadžić” dogodio se značajan incident koji je duboko utjecao na njegove burne ljubavne veze.
Od osnovne škole Ana Prenk bila je moja najveća ljubav. Naši planovi za brak tragično su prekinuti kada je preminula dok mi je ležala u krilu. Nažalost, u to je vrijeme bila trudna. Ovaj razarajući događaj zauvijek je utjecao na moju želju da imam djecu. Nakon što smo brata ispratili u vojsku, krenuli smo na povratak iz Sombora, smjestivši se na stražnje sjedalo automobila.
U pratnji suputnika, koji će kasnije zbog incidenta biti u zatvoru, krenuli smo na put prema Somboru. Kad smo stigli na odredište, našao sam se na istom mjestu gdje je i ona bila, te smo zamijenili pozicije za povratak. Nije to bio sudar sam po sebi, već naglo skretanje zbog kojeg je vozilo skrenulo s kursa. Nažalost, Ana, koja je mirno spavala, zadobila je tešku ozljedu vratnih kralješaka.
Nakon mog gubitka kose, kod njenog oca, koji je tada bio direktor JAT-a, dogodila se frapantna promjena. Ova transformacija, koja se dogodila u samo 24 sata, ostavila je neizbrisiv trag na njega. Unatoč značaju ovog događaja, odlučio sam ga u potpunosti zadržati za sebe, suzdržavajući se od razgovora o njemu čak ni s najbližima. Dugo sam se vremena našao u stanju dubokog mentalnog nemira. Iako su sljedeća poglavlja života donijela nove okolnosti, značajna rana je i dalje ostala.
Priznajući svoju čežnju za poslom, priznaje nepostojanje bilo kakvog fotografskog dokaza koji bi uhvatio njegovu prošlost. S odlučnom izjavom, on izjavljuje: “Takva je moja samopercepcija.
Čežnja za nastupom još tinja u meni, kako u snovima, tako i dok čistim ovaj prostor. Zamišljam sebe na velikoj pozornici, žudeći za prilikom koja tek treba doći. Moja me sramežljivost sprječava da je aktivno tražim, baš kao i moj ujak prije mene. Jednom sam mu organizirao ulogu u omiljenoj seriji “Dome, slatki dome”, gdje smo dijelili ekran dok sam glumio duha.
Unatoč opsežnoj filmografiji i brojnim interakcijama, niti jednom me nije uvrijedio ili povrijedio. Iznenađujuće, on nikada nije uzeo vremena da uputi niti jedan kompliment. Savladala me znatiželja i odlučila sam se raspitati kako on doživljava moj karakter. Vuk Karadžić, kakav sam ja to čovjek? Pitao sam. Susreo je moj pogled i jednostavno odgovorio: “Uistinu, u pravu ste.” prepričala je Kandić.
U 59. godini života preminuo je 7. prosinca 2020. dok je posljednje trenutke boravio u konobi na Zelenom vencu.
