Hapšenje Davora Macure i slom povjerenja u Alta banku: šta se zna o jednom od najvećih finansijskih slučajeva u Srbiji
Jedan od najzvučnijih finansijskih događaja u Srbiji posljednjih godina dobio je dramatičan epilog hapšenjem Davora Macure, vlasnika Alta banke, nakon višesatne policijske akcije i pretrage prostorija ove finansijske institucije. Riječ je o slučaju koji je iznenada spojio bankarstvo, politiku, tužilaštvo i široko interesovanje javnosti, jer se više ne govori samo o poslovnim poteškoćama jedne banke, nego i o mogućem nezakonitom raspolaganju ogromnim iznosima novca. Prema dostupnim informacijama, istraga se vodi zbog sumnji da je iz bankarskog trezora izneseno oko 45 milijardi dinara, što odgovara iznosu od približno 380 miliona eura.
Macurino privođenje uslijedilo je svega nekoliko dana nakon što je Narodna banka Srbije oduzela dozvolu za rad Alta banci, obrazlažući odluku ozbiljnim pogoršanjem finansijskog stanja ove institucije. To je dodatno pojačalo pažnju javnosti, jer se događaji odvijaju gotovo u nizu: najprije regulatorna intervencija, zatim stečaj, pa potom policijsko i tužilačko postupanje. U takvim okolnostima slučaj je dobio i snažnu političku dimenziju, budući da se ime Davora Macure godinama dovodilo u vezu sa strukturama bliskim vlasti i Srpskoj naprednoj stranci (SNS), koja je nakon 14 godina izgubila parlamentarne izbore održane 25. oktobra.
Prema navodima Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, Macura je uhapšen po nalogu nadležnih organa, uz asistenciju specijalizovanih policijskih jedinica. Uz njega su lišene slobode još dvije osobe zaposlene u Alta banci, među kojima su, kako se navodi, rukovodilac odjela za trezor i upravljanje gotovinom te saradnik zadužen za trezorsko poslovanje. Tužilaštvo sumnja da je vlasnik banke, uz prekoračenje svojih ovlaštenja, iznosio novac iz trezora, dok su mu pojedini zaposleni, prema istražnim indicijama, omogućavali pristup prostorijama u kojima se čuva gotovina. Važno je naglasiti da se radi o sumnjama koje treba dokazati u krivičnom postupku, a ne o pravosnažno utvrđenoj odgovornosti.
Policijska akcija nije bila kratka niti rutinska. Pretraga poslovnih prostorija Alta banke trajala je duže od 30 sati, a sprovođena je 31. oktobra i 1. novembra. Tokom postupanja izvršen je i popis novca koji se nalazio u trezoru, što ukazuje na ozbiljnost i obim istražnih radnji. Pretražene su i stambene prostorije osumnjičenog, a fokus istražitelja usmjeren je na to ko je imao pristup gotovini, kako su vođene evidencije i da li je postojala organizovana šema koja je omogućavala nezakonito raspolaganje sredstvima. Takva vrsta istrage obično zahtijeva detaljnu analizu bankarske dokumentacije, komunikacije među zaposlenima i tragova novčanih tokova.
Posebnu težinu cijelom slučaju dala je odluka Narodne banke Srbije od 30. oktobra, kada je banci oduzeta dozvola za rad. Centralna banka je saopćila da su prethodno provođene nadzorne aktivnosti i mjere s ciljem poboljšanja likvidnosti, ali da se stanje ipak nastavilo pogoršavati. U obrazloženju je navedeno da je postojala realna opasnost od daljnjeg urušavanja finansijskog položaja banke, kao i od ugrožavanja interesa klijenata koji su u toj instituciji držali svoje depozite. Regulator je poručio da je cilj intervencije zaštita štediša, povjerilaca i stabilnosti finansijskog sistema u cjelini, što je u ovakvim slučajevima jedan od ključnih zadataka centralne banke.
Samo tri dana kasnije, 3. novembra, Privredni sud u Beogradu donio je rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad Alta bankom. Time je slučaj formalno prešao u novu fazu, u kojoj se više ne radi samo o nadzoru i istrazi, nego i o uređenju pravnog i finansijskog poretka nakon prestanka poslovanja banke. Za stečajnog upravnika imenovana je Agencija za osiguranje depozita, institucija koja ima centralnu ulogu u zaštiti povjerilaca i organizaciji isplate osiguranih depozita. Kao banka za isplatu određenog dijela sredstava određena je Banka Poštanska štedionica, što je klijentima Alta banke dalo makar djelimičnu sigurnost u pogledu svojih štednih uloga.
Za građane i privredne subjekte koji su imali sredstva u banci najvažnija informacija odnosi se na iznos koji je osiguran zakonom. Prema važećim pravilima, zaštićeni su depoziti građana, preduzetnika te mikro, malih i srednjih pravnih lica do maksimalnog iznosa od 50.000 eura po deponentu. Agencija za osiguranje depozita najavila je da će najkasnije do 6. novembra objaviti detalje o početku isplate i poslovnicama u kojima će klijenti moći podići novac. Zakonski rok za početak isplate osiguranih sredstava iznosi sedam radnih dana od odluke suda o otvaranju stečaja, pa je za hiljade potencijalno pogođenih klijenata upravo ta informacija bila najvažnija.
Iako je pravosudni i finansijski aspekt slučaja u fokusu, javnost je gotovo istovremeno počela raspravljati i o političkom kontekstu. U medijima i političkim krugovima pojavile su se nezvanične informacije o navodnim pokušajima prebacivanja velikih količina novca iz Srbije u inostranstvo, uključujući Rusiju i Sjevernu Makedoniju. Predsjednik Demokratske stranke Srđan Milivojević javno je optužio guvernerku NBS Jorgovanku Tabaković, tvrdeći da je 27. oktobra odobrila konverziju dinara u eure u iznosu od oko 50 miliona eura mimo uobičajene procedure. Međutim, takve tvrdnje treba odvojiti od zvanično potvrđenih činjenica, jer se u dostupnim informacijama ne navodi da je ta konverzija pravosnažno ili službeno utvrđena kao nezakonita.
Macurin poslovni uspon ranije je već izazivao interesovanje javnosti. Njegova karijera počela je u mjenjačkom poslovanju u Zemunu, a s vremenom je širio djelatnost na bankarstvo, finansijske usluge i druge privredne sektore. Kasnije je poslovni sistem dodatno proširio preuzimanjem trgovačkih kompanija povezanih s lancima IDEA, Roda i Mercator, kao i društava koja su ranije poslovala u okviru hrvatske Fortenova grupe. Zbog takvog razvoja događaja, istraga protiv Macure ne posmatra se samo kao problem jedne banke, nego i kao potencijalno važan test za šire poslovno okruženje, posebno u pogledu korporativnog upravljanja, kontrole kapitala i odnosa između biznisa i politike.
U ovom trenutku ostaje otvoreno niz pitanja: kako je moguće da je banka dospjela u tako teško finansijsko stanje, ko je u sistemu kontrole zakazao, da li su pojedinci zloupotrijebili položaj i koliko je široka mreža ljudi koji bi mogli biti povezani s eventualnim nezakonitim radnjama. Za konačne odgovore neće biti dovoljno političko komentarisanje niti medijske spekulacije, nego isključivo dokazi koje će prikupiti tužilaštvo, finansijska dokumentacija, izjave svjedoka i odluke suda. Za javnost, ali prije svega za klijente banke, sada je najvažnije pratiti saopćenja Agencije za osiguranje depozita i nadležnih institucija o isplati osiguranih sredstava.
Slučaj Davora Macure tako je iz jedne policijske akcije prerastao u kompleksnu finansijsku i političku aferu koja bi mogla imati dugotrajne posljedice. Ako se sumnje potvrde, riječ bi mogla biti o jednom od najvećih slučajeva nezakonitog raspolaganja novcem u savremenoj bankarskoj praksi u Srbiji. Ako se, pak, dio navoda pokaže neutemeljenim, postupak će ipak ostaviti važnu poruku o tome koliko su stabilnost banaka, povjerenje štediša i transparentnost poslovanja osjetljivi temelji cijelog finansijskog sistema. U svakom slučaju, istraga tek treba dati konačne odgovore, a javnost sa posebnom pažnjom prati svaki novi korak.
