O Jovanki Broz postoje različita mišljenja, jedni smatraju da ju je suprug Josip Broz Tito tlačio, a drugi smatraju da se on jako bojao i da je ona definitivno presudila Dedinju o svemu. Što mislite o njoj?
Jovanka je pokazivala kraljevsko držanje, potvrđujući svoju dominaciju u svakoj situaciji, pokazivala je snažno, prkosno držanje i, prema nekim medicinskim stručnjacima, pokazivala je kliničku paranoju.
U svojim posljednjim danima Tito me obasipao tolikom pažnjom i ljubavlju da se nisam imao prilike žaliti na njegovo ponašanje prema meni. Njegovi su postupci uvijek bili obzirni i puni iskrene ljubavi. Izuzetan primjer je kako nam svako jutro kuha kavu. Ali ovo nije bio samo razgovor; On bi to zapravo pripremio i donio mi. Cijenim svoje jutarnje drijemanje i on se brine da svaki dan imam vremena za odmor. Ustajao bi rano, skuhao kavu i čitao knjigu, ritual koji je vjerno provodio dvadeset godina samo za moje dobro. Jovanka je te iskrene osjećaje podijelila u intervjuu s novinarkom Miri Adanjom Polak, koja je imala privilegiju ući u njezin dom tijekom dugog razdoblja povučenosti.
Nosila se kraljevski, kao da je prava kraljica.
Prema povjerljivom izvješću koje je sastavio Posebni komitet Saveza komunista Jugoslavije u suradnji s tajnim vlastima (koji je bio javno obznanjen samo nekolicini odabranih osoba unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije), jasno je da je Jovanka dokazala biti disident za velike Titove ambicije Pogubno za većinu kolega i u više navrata i za samog Tita.
Jovanka je pokazivala kraljevsko držanje, potvrđujući svoju dominaciju u svakoj zamislivoj situaciji, pokazivao je strogo, prkosno i neljubazno držanje i, kako su rekli neki medicinski stručnjaci, pokazivao je kliničku paranoju.
Njezina snaga i zamah bili su neodoljivi, što ih je činilo neodoljivima.
Suprotstaviti joj se pokazalo se nepremostivim zadatkom, jer je svatko tko joj se usudio suprotstaviti brzo bio sklonjen. General Ivan Mišković, moćni čelnik jugoslavenske tajne službe, postao je njezin najmoćniji protivnik i u konačnici doveo do sloma njezine vojne karijere. No, valja napomenuti da joj se, osim Miškovića, protivi bezbroj ljudi.
Giovanka se pokazala nezaustavljivom snagom, usprkos žestokim prigovorima svog supruga. “Bijela knjiga”, formalno nazvana “Ponašanje i djelovanje Jovanke Broz do 1974./Do formiranja Komisije SKJ”, otkriva niz šokantnih činjenica koje djelotvorno idu u prilog ovoj tvrdnji.
Bivši savezni ministar obrane Nikola Ljubičić posvjedočio je da je Jovanka smatrana većim narodnim herojem od Josipa Broza Tita jer nije imao trojno državljanstvo.
Tito podnosi zahtjev za razvod.
Ljubičić je kazao kako se predsjednik Republike nada da će njegov nedolazak s Jovankom Broz promijeniti njezino ponašanje. Stoga povremeno dolazi u Uzhchku br. 15. No, tijekom jednog od posjeta Jovanka Broz se toliko uzrujala i toliko razgovarala s njim da predsjedniku nije preostalo ništa drugo nego potražiti pomoć. Dok je poslijepodne zaspala, morao je kontaktirati general bojnika Marca Rappu, svog generala pomoćnika, i liječnika kako bi mu pomogli da izađe iz kuće u pidžami i bude prebačen u Bijelu kuću jer je bio bolestan.
Nakon što se 1978. godine Tito vratio u Kinu radi neovisnosti, dao joj je pažljiv dar nakon što je odbio prihvatiti Jovankin nerazumni zahtjev za putovanje.
Jovanka je bacila dar izravno na svog supruga, što je građanina Josepa Broza navelo na zaključak da je razvod nužan. Nagađalo se o tom događaju u cijeloj Jugoslaviji, iako su samo rijetki znali koji su pravi motivi otcjepljenja.
Cijelu noć ga je mučila.
Nikola Ljubičić rekao je da je Tito bio pod velikim pritiskom Jovanke u kadrovskom smislu. Kao rezultat toga dogodilo se nešto doista nevjerojatno.
Dodatno, istaknuo je da je Tito u više navrata izražavao svoju frustraciju noćnim maltretiranjem Jovanke Broz, opisujući kako je ulazila u njegovu spavaću sobu i nemilosrdno vršila pritisak na njega kadrovski i po drugim pitanjima, uskraćujući mu san. Napomenuo je još kako je ona povremeno posezala za izravnim uvredama, zbog čega se često do jutra skrivao u kupaonici.
Činjenica da Tito nikada nije posjetio grob svoje majke ima skriveno značenje koje može sugerirati samo jedno. S povjerenjem je rekao da se ne može osloniti samo na nju da bi se mogao održati.
Čovjek cijenjen kao heroj Sutjeske i Neretve bio je Otto Skorzeny, kojeg je osobno poslao Hitler. Dobio je naredbu da cilja na visoku osobu koja se hrabro oduprla Staljinu i odlučno reci “Ne!” i potraži utočište u kupaonici , tražeći utjehu u zatvorskoj kadi, opsjednuta nesalomljivom snagom kojom zrači Jovanka Broz. Ova izuzetna žena imala je toliko jaku volju da je vrapce pretvorila u prepelice, a Pepeljugu uzdigla u princezu.
Njegova je želja da ga se cijeni, da mu se dive i da ga visoko poštuju. Prigrlio je hedonistički način života, dajući prednost užitku i užitku. Kada je suočen s sukobom i sukobom, radije delegira te zadatke drugima. Tito je aktivno izbjegavao sudjelovanje u ratovima i sukobima kad god je to bilo moguće. Poznato je da on sam nikada nije odobravao smaknuća. Umjesto toga, te su odluke tijekom njegova mandata povjerene Aleksanderu Rankoviću
Josip Broz Tito je odobravao samo simpatično ponašanje, a žene su imale mogućnost kontrole nad njim, što je nadilazilo čak i Staljinove sposobnosti. Među tim ženama Jovanka se nedvojbeno ističe. U Šturinoj partijskoj biografiji Jovanka to ovako opisuje:
U tom razdoblju Jovanka Broz počinje igrati sve značajniju ulogu u raznim zadaćama ispunjavajući nacionalne i političke obveze predsjednika Republike. Inzistirala je na dobivanju detaljnih informacija o pojedinim temama te se aktivnije uključila u predsjedničke programe i izravne razgovore u zemlji i inozemstvu. Zbog toga se često sukobljavala s predsjednikovim najbližim savjetnicima.
Budući da predsjednik Republike nije odobravao ponašanje Jovanke Broz, između njih dvoje dolazilo je do sporadičnih nesuglasica te otvorenih i prikrivenih sukoba. Zbog postupaka Jovanke Broz, predsjednik SKJ je 22. siječnja 1974. donio sudbonosnu odluku. Odluka je uključivala i osnivanje Komiteta SKJ sa zadatkom da procijeni stanje i dinamiku unutar rezidencije i ispita sve pokušaje uplitanja izvana u te odnose. Osim toga, Povjerenstvo je nadležno za rješavanje pitanja uvjeta života i rada Predsjednika Republike.
Počevši kao komunistička Pepeljuga i uzdignuvši se do prve dame Jugoslavije, put ove žene vodi je od suvladarice do špijunke, što na kraju dovodi do tri desetljeća izolacije bez najosnovnijih ljudskih prava.
