Na stranicama “Ovo sam ja” Aca Lukas zadire u različite aspekte svog života, uključujući i početno bračno iskustvo. Svetlana, predmet pjevačeve naklonosti, odigrala je značajnu ulogu u njegovom srcu, ali i u formiranju vlastite obitelji.
Ispunjena radošću, Ceca je zračila srećom tog nezaboravnog ljeta 1991. godine kada smo krenuli u morsku avanturu. Nisam ni znao da je to označilo kraj mog samačkog života, ili sam barem tada vjerovao. Ceremonija vjenčanja održana je na veličanstvenoj splavi “Lukas”, a nazočilo je ukupno dvjestotinjak uzvanika. Kako su moji prijatelji bili glazbena pratnja, ja sam se povremeno hvatao mikrofona da dam svoj pečat slavlju.
Nakon uobičajenih svadbenih procedura, iako uz neke izmjene, dan je započeo. U duhu slavlja, s prijateljem sam iskušao sreću na poker aparatima. Po mom povratku, melodiozni napjevi harmonikaša ispunili su prostor i neizmjerno razveselili goste. Van dvorane su odjekivale trube, a ja sam se pridružio Cecinoj majci u skladnom duetu sa sviračima. Prepun uzbuđenja i uronjen u blagdansko ozračje, oduševljeno sam počeo svirati “Lukasa”. Ceca je zračila blaženom aurom, a lice joj je krasio blistavi osmijeh.
Sjećanja na vjenčanje pomalo su maglovita u mojim mislima, ističe se samo nekoliko detalja. Jedna značajna pojava bila je neočekivana prisutnost jedne od mojih bivših djevojaka iz srednjoškolskih dana. Bilo je to tijekom večeri kad smo se poljubili, trenutak koji me podsjetio na nevjerojatnu prirodu žene. Nakon našeg razgovora, ljubazno je čestitala mojoj supruzi na našem braku, s osmijehom koji je zračio toplinom i radošću.
Razmišljajući o svojoj prošlosti, dolazim do dubokog shvaćanja neljubaznosti koju sam pokazao prema svom bivšem supružniku, mojoj prvoj i zaista neobičnoj ljubavi. Moram priznati, ponio sam se kao potpuni kreten! Imao sam pogrešno uvjerenje da me moja žena ne zaslužuje, da sam je nekako nadmašio i nadmašio u svakom pogledu. Boli me priznati da je u tom razdoblju podnosila golemu patnju. Gledajući sada unatrag, shvaćam da mi je ona bila više od žene; bila je čvrsta družica, tiho me podržavala dok sam se penjao ljestvama uspjeha. Bila je izvanredna majka naše djece i predana obožavateljica mojih roditelja.
Preseljenjem na Banovo brdo počela je druga faza moje veze s Cecom. Naš brak ljudi iz naše blizine doživljavali su besprijekornim. Nikada se nismo svađali, što, kad bolje razmislim, nije bilo od koristi. Postoje slučajevi kada je potrebno osloboditi se suspregnutih emocija. Posljedično, počeo sam se baviti tračevima. Unatoč mojoj indiskreciji, Ceca me nikada nije uhvatila u nevjeri, iako je vjerojatno sumnjala. Zanimljivo, i sama je jednom zalutala, iako je više nego išta sličilo komičnoj francuskoj predstavi, kako je opisano u Lukasovoj knjizi.
