Skoro milion maraka humanitarnih donacija pod istragom: Slučaj bračnog para iz Breze koji je potresao javnost
Slučaj Mustafe i Zehre Alajmović iz Breze već godinama privlači pažnju javnosti jer se u njegovom središtu nalazi jedno od najosjetljivijih pitanja u društvu: povjerenje u humanitarne donacije. Prema navodima iz optužnice, na njihove račune je tokom više godina pristiglo gotovo milion konvertibilnih maraka, a tužilaštvo tvrdi da dio tog novca nije korišten za svrhu za koju su ga građani uplaćivali.
Riječ je o predmetu koji je otvorio brojna pitanja o transparentnosti, kontroli donacija i odgovornosti onih koji prikupljaju pomoć u ime bolesnih i ugroženih ljudi.
Važno je odmah naglasiti da se u ovom slučaju radi o navodima optužnice, a ne o pravosnažno utvrđenoj krivici. To znači da sud tek treba konačno ocijeniti sve dokaze, saslušati svjedoke i utvrditi da li su optužbe osnovane.
Ipak, već sama činjenica da je u pitanju toliki iznos i da se sumnja odnosi na humanitarni novac, bila je dovoljna da slučaj izazove snažne reakcije građana, medija i organizacija koje se bave prikupljanjem pomoći.
Kantonalni sud u Zenici potvrdio je optužnicu 24. oktobra 2022. godine, dok je Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona optužnicu podiglo nekoliko sedmica ranije, 3. oktobra iste godine. Prema tužilačkoj verziji događaja, od 2015. do kraja 2021. godine na račune Mustafe i Zehre Alajmović uplaćeno je 948.283,91 KM. Tužilaštvo tvrdi da je novac pristizao od građana koji su vjerovali da učestvuju u liječenju i drugim oblicima humanitarne pomoći, dok su stvarni tokovi novca, prema optužbi, pokazivali drugačiju sliku.
Najveću pažnju privukao je podatak da je, prema optužnici, za liječenje Zehre Alajmović u Hrvatskoj evidentirano svega 6.383,05 KM. Upravo ta razlika između ukupno prikupljenog iznosa i onoga što je dokumentovano kao medicinski trošak potaknula je sumnje da je novac korišten za druge potrebe.
Međutim, i ovdje je bitno biti precizan: sudski spisi i medijski izvještaji govore o konkretnim stavkama koje je tužilaštvo navelo, ali to ne znači da je svaka uplata ili svaki trošak već pravno ocijenjen kao nezakonit.
Prema dostupnim informacijama iz optužnice, sporni troškovi obuhvataju svakodnevne kupovine, nabavku tehničke robe, odjeće i obuće, plaćanja goriva, popravke vozila, ali i uplate povezane s internetskim igrama. Tužilaštvo tvrdi da su se takve transakcije ponavljale tokom dužeg vremenskog perioda i da su ukazivale na obrazac ponašanja koji nije bio u skladu s humanitarnom svrhom prikupljenih sredstava.
Posebno je osjetljivo pitanje podizanja gotovine s bankomata, jer upravo gotovinske transakcije često otežavaju praćenje konačne namjene novca.
Slučaj je dodatno dobio na težini zbog načina na koji su donacije prikupljane. Prema tužilaštvu, novac nije pristizao samo uz poruke o pomoći za liječenje, nego su se u javnim apelima spominjale i druge namjene, poput pomoći drugim osobama, stipendija, zekata, kurbana i različitih dobrotvornih aktivnosti.
Donacije su stizale putem bankovnih i PayPal računa, nakon objava na društvenim mrežama, a među kanalima komunikacije posebno se izdvajao Facebook profil pod nazivom „Ko nema neka uzme, halal je“. Upravo takav javni narativ stvarao je osjećaj bliskosti i povjerenja kod donatora, ali je istovremeno, prema tvrdnjama tužilaštva, mogao prikriti stvarni tok sredstava.
Optužbe za prevaru, pranje novca i poreznu utaju
Mustafa Alajmović tereti se za krivična djela prevare i pranja novca, dok se njegovoj supruzi Zehri na teret stavljaju ista djela, uz dodatnu optužbu za produženo krivično djelo porezne utaje. Takva kvalifikacija pokazuje da tužilaštvo ne posmatra predmet kao izolirani incident, nego kao niz radnji koje su, prema njihovom stavu, trajale godinama.
Kada se u jednom predmetu spoje navodi o humanitarnoj prevari i pranju novca, to obično znači da tužioci smatraju kako su sredstva ne samo nepravilno stečena, nego i zatim preusmjeravana ili prikrivana kroz različite finansijske tokove.
U javnosti je naročito odjeknula činjenica da su optužbe potvrđene tek nakon višemjesečne provjere, a da je glavni pretres kasnije nastavljen početkom 2023. godine, kada su izvođeni i svjedočki dokazi. Prema medijskim izvještajima, postupak se nije završio brzo, što je uobičajeno za složene predmete u kojima treba pregledati veliki broj transakcija, izvoda iz banaka, komunikacije na društvenim mrežama i iskaza osoba koje su uplaćivale pomoć.
U takvim slučajevima sud mora utvrditi ne samo koliko je novca pristiglo, nego i ko je uplaćivao, s kojom namjerom, te kako je novac dalje raspoređivan.
Druga strana priče i lična objašnjenja optuženog
Osim zvaničnih navoda tužilaštva, pažnju je privukla i druga strana priče. U jednom od kasnijih izvještaja Mustafa Alajmović je govorio o teškoj finansijskoj situaciji u kojoj se porodica našla nakon podizanja optužnice. Naveo je probleme s računima, zaposlenjem i svakodnevnim životom, a kao jednu od svojih grešaka istakao je to što nije osnovao udruženje koje bi omogućilo jasnije vođenje evidencije o prikupljenom i potrošenom novcu.
Takvo objašnjenje predstavlja njegov lični stav i odbranu, ali ono samo po sebi ne može zamijeniti sudsku ocjenu dokaza.
Ovakve izjave su važne jer pokazuju kako optuženi doživljava vlastitu ulogu u događajima, ali i koliko je u praksi značajno imati urednu dokumentaciju, transparentne račune i jasno definisanu namjenu svake uplate. U humanitarnim akcijama često se oslanja na emocije, brzinu i povjerenje, no upravo zato administrativna disciplina mora biti još jača.
Kada se novac prikuplja u ime bolesnih ljudi, svaka nejasnoća može s vremenom prerasti u ozbiljan pravni i moralni problem.
Zašto je ovaj predmet važan i šire od jedne optužnice
Slučaj iz Breze nadilazi granice jednog krivičnog postupka jer pokazuje koliko su transparentnost i povjerenje važni u humanitarnom radu. Građani koji doniraju novac najčešće to čine u dobroj vjeri, uvjereni da pomažu nekome ko je bolestan, siromašan ili u životnoj opasnosti.
Kada se pojavi sumnja da je novac trošen na sasvim druge stvari, posljedice nisu samo pravne nego i društvene: ljudi postaju oprezniji, manje spremni da pomognu i skloniji sumnji i prema poštenim akcijama.
Zbog toga stručnjaci i organizacije koje se bave humanitarnim radom godinama upozoravaju da je potrebno voditi urednu evidenciju priliva i rashoda, objavljivati jasne finansijske izvještaje i po mogućnosti koristiti institucionalne oblike prikupljanja pomoći. Kada postoji udruženje, fondacija ili drugi formalni okvir, lakše je pratiti tok novca i izbjeći situacije u kojima se donacije miješaju s privatnim troškovima.
To ne znači da su sve neformalne akcije sumnjive, ali znači da je nadzor ključan za očuvanje vjerodostojnosti.
U konačnici, ovaj predmet ostaje podsjetnik da humanitarna solidarnost ima veliku vrijednost, ali i veliku odgovornost. Dok sud ne donese pravosnažnu odluku, optužbe ostaju optužbe, a pretpostavka nevinosti mora važiti za svakoga. Ipak, bez obzira na ishod postupka, slučaj Mustafe i Zehre Alajmović već je otvorio važnu javnu raspravu: ko kontroliše humanitarni novac, kako se dokazuje njegova namjena i kako zaštititi donatore od zloupotreba.
Upravo ta pitanja ostaju u centru pažnje i nakon što se medijski interes smanji.
