Nakon sinoćnjeg pronalaska novorođenčeta u kanti za smeće u Zaprešiću, dr. Borno Pribanić, liječnik zaprešićke ispostave Doma zdravlja, dospio je u središte medijske pozornosti s kojom su novinari 24 sata neprekidno razgovarali. Pomoć djetetu prvi je pružio dr. Pribanić, koji je s ekipom Hitne pomoći promptno stigao na mjesto događaja.
Po dolasku na intervenciju dojavljeno im je da je dijete otkriveno u kanti za smeće.
Doktorica Pribanić objasnila je da je dubina vode, uz prisutnost opušaka i plastičnih boca, zabrinjavala jer pupčana vrpca nije dobro sterilizirana, što povećava rizik od sepse za bebu. Srećom, beba nije razvila nikakve komplikacije.
Na djetetu su bili tragovi krvi, što je dovelo do pogrešne pretpostavke da je beba ozlijeđena. Međutim, to nije bio slučaj; nego su krvni tragovi bili ostaci pupkovine i burnog poroda. Marljivo smo se pobrinuli za situaciju koristeći sterilnu gazu i fiziološku otopinu za čišćenje bebe. U međuvremenu su naši kolege iz KB Sveti Duh preuzeli odgovornost za sve ostale aspekte skrbi.
Prema riječima dr. Pribanića, bebu je otkrila skupina tinejdžera u dobi od 15 ili 16 godina, koji su, ne uznemiravajući ništa, odmah zatražili pomoć.
Doktorica Pribanić ispričala je potresno iskustvo pronalaska novorođenčeta, za koje se procjenjuje da nema više od 30 minuta, u kanti. Da je prošlo još 15 minuta, dijete ne bi preživjelo. Beba je, umjesto umotana u deku, pronađena umotana u šal, nalik na krpu za poliranje automobila.
Doktorica Pribanić opisala je da beba ima sive udove, ružičasto tijelo, povremeni plač i lagane pokrete tijela. Neposredni fokus bio je na procjeni vitalnih znakova i rješavanju hipotermije, jer je beba još disala.
Dr. Pribanić pojašnjava da je APGAR skor, koji je u pravilu 10 za zdravu novorođenčad, u ovom slučaju bio samo 5 zbog teške hipotermije. Beba je rođena u bolnici St. The spirit i odmah je smještena u inkubator.
Dr. Pribanić osvrće se na nesvakidašnje događaje kojima smo svjedočili u protekla 24 sata, od nesreća i infarkta do čuda poroda. Međutim, ništa ih nije moglo pripremiti za neviđeni događaj koji se dogodio pred njihovim očima, ostavljajući ih u strahu od prikazanih sposobnosti. Emocionalni danak za dr. Pribanića i njihove kolege bio je golem, no oni su se brzo pribrali i marljivo slijedili utvrđeni protokol. Na kraju su njihovi napori kulminirali sretnim ishodom za uključeno dijete.
