Te kobne noći Miloš Jovanović je zadobio povredu noge. Miloš Jovanović, mladić koji je 4. svibnja 2023. godine doživio tragični masakr u Malom Orašju, gdje je izgubio devetero bliskih prijatelja, živo se sjeća kako mu je ta kobna noć zauvijek promijenila tok života.
U dokumentarcu “Nisu inicijali” Miloš Jovanović ispričao je mučan doživljaj tijekom kojeg je prema njemu upućena salpa. Postavljen iza njega, Burazer je brzo reagirao kada je primijetio da je Jovanović ranjen i izvukao ga na sigurno. Unatoč Burazerovim naporima da ga odvuče, Jovanović ga je na kraju odlučio otjerati. Shvativši da bijeg nije opcija, Jovanović je pribjegao glumljenju smrti. Preplavio ga je neopisivi osjećaj neizvjesnosti – nije bio siguran može li još disati, može li čak i zaškiljiti očima. U tom je trenutku ostao razmišljati što bi trebao biti njegov sljedeći potez.
Tijekom stravičnog masakra, valja spomenuti, mladić je zadobio ozljedu noge. U dokumentarcu je dodatno razradio svoje iskustvo dok je bio prevezen u bolnicu.
Po mom dolasku u bolnicu već je počela agonija, zbog koje nisam mogao izaći iz vozila. Medicinski stručnjaci su obavili pregled, a ja sam ih zamolio da prioritet daju zaustavljanju krvarenja, usmjeravajući pažnju na druge potrebite. Uvidjevši da moje stanje nije najteže, pozvao sam ih da pomognu onima kojima je pomoć bila potrebnija. Miloš je izrazio taj osjećaj.
Unatoč razornom gubitku nekoliko voljenih u jednoj noći, on nalazi utjehu u uvjerenju da njihova prisutnost ostaje uz njega, što i sam potvrđuje.
Stalna prisutnost njihovog postojanja, kao da stoje tik uz mene, ispunjava me neosporivim osjećajem. To me tjera da priznam da nisam nabavio dovoljno streljiva, što me potiče na spoznaju da bi ono trebalo biti podijeljeno među svima nama kako bismo osigurali naš zajednički opstanak. Jedina želja je jednostavno biti živ.
Važno je skrenuti pozornost na tragični događaj koji se dogodio 4. svibnja, poznat kao masakr Uroša Blažića. Oko 11 sati navečer život je izgubilo devet osoba iz Dubone i Malog Orašja, dok je njih 12 zadobilo ozljede. Kobnu paljbu iz Blažićevog oružja, pukim slučajem, srećom, za dlaku je izbjeglo desetak osoba.
Kalašnjikovima je lišio života Nemanju Stevanovića (21), Lazara Milovanovića (20), Petra Mitrovića (30), Marka Mitrovića (18), Nikolu Milića (15) i Aleksandra Milovanovića (17). Potom je otišao u selo Dubona, gdje je u neposrednoj blizini škole hicima iz vatrenog oružja ubio mladog policajca Milana Panića (21), njegovu sestru Kristinu (19) i prijatelja Dalibora Todorovića (25).
Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je Uroš Blažić tijekom počinjenja kaznenog djela bio potpuno uračunljiv.
Nakon provođenja temeljite istrage imovine koja je pripadala njegovoj obitelji, otkrivena je golema kolekcija oružja, koja je činila kompletan arsenal.
Uroš Blažić suočen je s više teških optužbi među kojima su teško ubojstvo, neovlaštena proizvodnja i posjedovanje oružja te promet eksplozivnim tvarima. Također, optužen je za otmicu i neovlašteno korištenje tuđeg vozila.
