Penzioneri u Zeničko-dobojskom kantonu pred zimom: rast troškova, skromna primanja i očekivanja od države
Pitanje materijalnog položaja penzionera u Zeničko-dobojskom kantonu ponovo je došlo u fokus javnosti uoči zimskih mjeseci, kada troškovi života za mnoge starije građane postaju još teži za podnijeti. U vremenu kada cijene hrane, lijekova, grijanja i komunalnih usluga gotovo neprestano rastu, hiljade penzionera u ovom dijelu Bosne i Hercegovine nastoje sastaviti kraj s krajem sa primanjima koja su često nedovoljna i za osnovne životne potrebe.
Upravo zato aktivnosti koje su organizirane povodom 25. oktobra, Dana penzionera, imaju širi značaj od simbolike – one podsjećaju javnost da iza statistike stoje ljudi koji svakodnevno vode borbu s ekonomskom nesigurnošću.
Udruženje penzionera iz Tešnja obilježilo je ovaj datum nizom događaja kojima je željelo ukazati na položaj starije populacije, ali i pokazati da briga o penzionerima ne smije ostati samo na riječima. Posebna pažnja posvećena je članovima koji se nalaze na liječenju u Općoj bolnici Tešanj. Njihova posjeta nije bila samo protokolarna, nego je nosila jasnu poruku solidarnosti i ljudske bliskosti.
Za starije osobe, naročito one koje dugo borave u bolničkom okruženju, veoma je važno da osjete kako nisu zaboravljene, jer upravo osjećaj pripadnosti zajednici često ima veliku psihološku vrijednost.
Tokom prijema koji je organiziran tim povodom razgovaralo se o društvenom i ekonomskom položaju penzionera, o svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju, ali i o mogućnostima saradnje sa lokalnim institucijama i pojedincima koji pomažu rad Udruženja. U znak zahvalnosti uručene su i zahvalnice osobama i ustanovama koje su tokom godine pružale podršku.
Takvi gestovi mogu izgledati skromno, ali u praksi potvrđuju da se i u teškim vremenima može graditi mreža međusobnog poštovanja i pomoći, što je posebno važno za kategoriju stanovništva koja često ostaje na margini društvenih prioriteta.
Direktor Opće bolnice u Tešnju Omer Bedak naglasio je, kako je prenijela Federalna televizija, koliko pacijentima znači saznanje da neko misli na njih. To je naročito važno kod starijih osoba, koje se ponekad suočavaju ne samo s bolešću nego i s usamljenošću. U takvim okolnostima posjeta prijatelja, komšija ili članova udruženja može biti snažan podsticaj, jer pokazuje da čovjek, i kada je bolestan ili nemoćan, ostaje dio društvene zajednice.
Ipak, takva podrška, koliko god bila dragocjena, ne može zamijeniti sistemska rješenja koja bi trebala olakšati svakodnevni život penzionera.
Najveću pažnju ipak privukli su podaci o primanjima penzionera u Zeničko-dobojskom kantonu. Prema informacijama koje su iznijeli predstavnici ove populacije, na ovom području živi oko 46.000 penzionera, a približno 60 posto njih prima minimalnu penziju. To znači da veliki broj starijih građana raspolaže veoma ograničenim budžetom i da se svakog mjeseca suočava s istim pitanjem: šta platiti prvo, a šta odgoditi.
Nakon hrane, lijekova, režija i osnovnih higijenskih potrepština, u mnogim domaćinstvima gotovo da ne ostaje ništa za nepredviđene troškove. U takvom rasporedu prioriteta i najmanji izdatak može postati ozbiljan problem.
Dolazak hladnijeg vremena dodatno produbljuje te teškoće. Grijanje je u zimskom periodu jedna od najvećih stavki kućnog budžeta, a upravo tu se najbolje vidi koliko su ranjiva domaćinstva s najnižim primanjima. U isto vrijeme, poskupljenje energenata i goriva ne pogađa samo vozače i preduzeća, nego se odražava na cijeli lanac snabdijevanja. Kada rastu troškovi transporta, rastu i cijene namirnica, lijekova i drugih proizvoda neophodnih za život.
Predsjednik Saveza udruženja penzionera ZDK Džemal Sejdinovski upozorio je da se teret inflacije posebno teško prelama preko leđa starijih ljudi, jer oni uglavnom nemaju dodatne izvore prihoda niti mogućnost da povećaju svoje mjesečne prihode vlastitim radom.
Zašto penzioneri traže subvencije za energente
Predstavnici penzionera već duže vrijeme ukazuju da povremena povećanja penzija ne mogu potpuno pratiti ritam rasta životnih troškova. Čak i kada dođe do korekcije primanja, ona često ne uspije da nadoknadi ono što je izgubljeno poskupljenjima. Zbog toga se sve glasnije govori o potrebi za subvencioniranjem električne energije, grijanja i drugih energenata, posebno za najugroženije kategorije stanovništva.
Takav model pomoći ne bi bio samo socijalna mjera, već i način da se spriječi da starije osobe tokom zime biraju između grijanja i drugih osnovnih potreba.
Ovakav pristup ima i širi društveni značaj. Kada se starijim građanima omogući makar minimalna sigurnost u vezi s računima za energiju, smanjuje se rizik od zdravstvenih komplikacija, pothlađivanja i dodatnog pogoršanja hroničnih bolesti. Za mnoge penzionere grijanje nije luksuz, nego pitanje dostojanstva i zdravlja. Zato su zahtjevi za subvencije usmjereni ne samo na finansijsko rasterećenje, nego i na zaštitu najosjetljivijih članova društva u periodu kada su potrebe najveće.
Predsjednik Udruženja penzionera u Tešnju Bećir Jašić podsjetio je, prema navodima portala BH-Index, da je prethodne godine bila obezbijeđena jednokratna pomoć za penzionere s najnižim primanjima. Upravo zbog toga među starijim građanima postoji očekivanje da bi slična mjera mogla biti ponovljena i tokom 2026. godine. Ipak, važno je naglasiti da za sada nisu objavljeni precizni rokovi, iznosi niti kriteriji eventualne nove isplate.
To znači da penzioneri još uvijek čekaju službene odluke nadležnih institucija i ne mogu računati na pomoć dok ona formalno ne bude potvrđena.
Šira slika: dostojanstvo starosti i potreba za dugoročnim rješenjima
Cijela ova priča podsjeća na jednu važnu činjenicu: starost ne smije biti period odricanja i preživljavanja, nego faza života u kojoj društvo pokazuje koliko poštuje rad i doprinos svojih članova. Mnogi današnji penzioneri proveli su desetljeća radeći, plaćajući doprinose i gradeći sistem u kojem sada žive. Zato bi odgovor institucija morao biti više od povremenih jednokratnih mjera.
Potrebni su stabilniji modeli podrške, bolje usklađivanje penzija s troškovima života i jasne socijalne politike koje će posebno štititi one s najmanjim primanjima.
Posjete bolesnim članovima, uručivanje zahvalnica i simbolične poruke pažnje imaju veliku moralnu vrijednost i pokazuju da solidarnost i dalje postoji. Međutim, one ne mogu zamijeniti sistemsku finansijsku pomoć. Penzionerima su potrebni stvarni mehanizmi koji će im omogućiti da bez straha dočekaju zimu, plate lijekove i osiguraju osnovne životne uslove.
Zato je ova tema mnogo više od lokalne vijesti iz Tešnja – ona otvara pitanje odnosa društva prema generaciji koja je cijeli radni vijek gradila zajednicu, a danas od te iste zajednice očekuje barem minimum sigurnosti i poštovanja.
U tom smislu, interes javnosti i pritisak na nadležne institucije mogu imati važnu ulogu. Što se više govori o problemima penzionera, veća je vjerovatnoća da će njihovi zahtjevi biti ozbiljnije razmatrani. A kada se radi o ljudima koji žive s minimalnim penzijama, svaka mjera koja smanjuje troškove grijanja, hrane ili lijekova može značiti veliku razliku u kvalitetu života.
Zato se od vlasti s pravom očekuje da o ovoj temi ne govori samo sezonski, nego da je tretira kao jedan od prioritetnih socijalnih izazova u kantonu i šire.
