U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost iz Hrvatske koja je potresla javnost i otvorila ozbiljna pitanja o postupanju prema pacijentima u zdravstvenim ustanovama. Smrt 32-godišnjeg bivšeg atletičara Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan postala je predmet opsežne istrage, a informacije koje su naknadno izašle u javnost izazvale su dodatnu zabrinutost.
Mladić je preminuo 21. oktobra 2026. godine, nakon intervencije tokom koje su ga medicinski radnici pokušavali fizički savladati i vezati za bolnički krevet. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo, dok istražitelji analiziraju snimke nadzornih kamera, medicinsku dokumentaciju i iskaze svjedoka. Posebno uznemiruje podatak da je jedan od osumnjičenih ranije bio prijavljen zbog navodnog nasilja nad drugim pacijentom. Ta okolnost otvorila je pitanje jesu li nadležne institucije mogle spriječiti tragediju pravovremenim postupanjem. Slučaj je izazvao brojne reakcije jer se dogodio upravo na mjestu gdje su pacijenti trebali dobiti stručnu pomoć, sigurnost i odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.
Prema informacijama koje je objavio hrvatski Index, istražitelji su razgovarali s pet medicinskih radnika koji su prisustvovali intervenciji u kojoj je Periš izgubio život. Njihovi iskazi pružili su dodatni uvid u dramatične trenutke koji su prethodili njegovoj smrti. Jedna medicinska sestra opisala je pacijenta kao izrazito uznemirenog, navodeći da se opirao pokušajima vezivanja, glasno protestovao i pokušavao ugristi osoblje. Tokom intervencije držala mu je noge kako bi kolege mogle pričvrstiti sigurnosne kaiševe. U prostoriju je potom došla druga medicinska sestra, koja je pacijentu dala terapiju za smirivanje prema uputama dežurne ljekarke. Međutim, svjedočenja ukazuju i na upotrebu fizičke sile, uključujući udarce i pritiskanje jastuka preko pacijentove glave. Nakon intervencije Periš je izgubio svijest, zbog čega su zaposleni pokušali reanimaciju i pozvali Hitnu pomoć. Uprkos pokušajima da mu se spasi život, 32-godišnjak je preminuo, a okolnosti njegove smrti postale su predmet krivične istrage.
Posebnu pažnju istražitelja privukla su objašnjenja pojedinih zaposlenika o načinu na koji su pokušavali obuzdati pacijenta. Jedan medicinski tehničar tvrdio je da je Periš prijetio osoblju i pružao snažan fizički otpor. Prema njegovom iskazu, jastuk je korišten kao sredstvo kojim se navodno pokušavala smanjiti mogućnost povređivanja tokom sputavanja. Takvo postupanje opisao je kao praksu koja se, prema njegovim riječima, primjenjivala bez formalno propisanog pravila. Ipak, pritiskanje jastuka preko lica pacijenta nije prihvaćena metoda sigurnog medicinskog sputavanja. Kako prenosi domaći portal Klix.ba, pravilno sprovođenje takvih intervencija podrazumijeva kontrolisano postupanje i neprekidan nadzor nad zdravstvenim stanjem pacijenta. Upravo zato istražitelji nastoje utvrditi je li tokom kobne intervencije došlo do prekoračenja dozvoljene upotrebe sile. Posebno je važno razjasniti da li su postupci osumnjičenih neposredno doprinijeli smrti mladića.
ONO ŠTO IZDVAJAMO: Ranija prijava protiv osumnjičenog tehničara otvorila nova pitanja
Najveći preokret u istrazi nastupio je nakon otkrića da je protiv jednog od osumnjičenih i ranije bila podnesena krivična prijava zbog navodnog nasilja nad pacijentom. Riječ je o 22-godišnjem medicinskom tehničaru Noi Hrenaru, koji se sada nalazi među četvoricom osumnjičenih za Periševu smrt. Prema pisanju portala Novosti i Index, raniji incident navodno se dogodio 18. decembra 2025. godine, kada je jedan pacijent bio vezan za bolnički krevet. Svjedok je tvrdio da je tehničar pacijenta udarao i pritiskao mu jastuk preko lica, a zatim se kasnije vratio i ponovio nasilje. Krivična prijava podnesena je 26. januara 2026. godine, gotovo devet mjeseci prije Periševe smrti. U prijavi se spominju i navodne prijetnje upućene pacijentu kako ne bi govorio o onome što se dogodilo. Advokat Ivan Vrdoljak potvrdio je da je njegov klijent, koji je prijavio događaj, dao iskaz policiji. Zagrebačko tužilaštvo navelo je da se u vezi s ranijom prijavom provode predistražne radnje, ali nije otkrilo dodatne pojedinosti zbog tajnosti postupka.
Ova saznanja dodatno su uznemirila javnost jer otvaraju pitanje načina na koji su institucije reagovale na ranija upozorenja. Prema informacijama koje su prenijeli regionalni mediji, svjedok je tvrdio da je o prethodnom incidentu obavijestio i bolničke ljekare. Njegov advokat izjavio je da nije provedeno traženo prepoznavanje medicinskog tehničara, iako je svjedok bio spreman učestvovati u tom postupku. Posebno zabrinjava činjenica da ranija prijava nije rezultirala pravovremenim razjašnjenjem svih okolnosti prije nove tragedije. Ipak, samo postojanje prijave ne dokazuje da je osumnjičeni počinio ranije opisano djelo. Također nije moguće sa sigurnošću tvrditi da bi drugačija reakcija institucija spriječila Periševu smrt. Upravo zbog toga neophodno je utvrditi koje su informacije bile dostupne nadležnima i jesu li poduzete odgovarajuće mjere. Odgovori na ta pitanja mogli bi biti važni ne samo za ovaj slučaj nego i za buduću zaštitu pacijenata u sličnim ustanovama.
Prema pisanju domaćeg portala N1 BiH, iskazi medicinskog osoblja i informacije o načinu sputavanja pacijenta dodatno su otvorili raspravu o odgovornosti zdravstvenih radnika. Postupanje prema osobama koje su uznemirene ili pružaju otpor zahtijeva posebnu stručnost, jasne procedure i pažljivo praćenje njihovog zdravstvenog stanja. Medicinsko osoblje ima pravo na sigurne uslove rada, ali istovremeno mora poštovati dostojanstvo i prava pacijenata. Nijedna intervencija ne bi smjela uključivati postupke koji nepotrebno ugrožavaju život osobe kojoj se pruža pomoć. U slučaju Kristiana Josipa Periša istražni organi nastoje utvrditi individualnu odgovornost svih uključenih, kao i eventualne propuste u organizaciji rada. Četvorica tehničara suočavaju se s izuzetno ozbiljnim optužbama, ali njihova krivična odgovornost može biti utvrđena tek u odgovarajućem sudskom postupku. Posebnu važnost imaju medicinski nalazi, videodokazi i svjedočenja koja će omogućiti potpuniju rekonstrukciju događaja. Očekuje se da upravo ti dokazi budu ključni za razjašnjenje okolnosti pod kojima je mladić izgubio život.
Smrt mladog bivšeg sportiste ostavila je iza sebe mnogo otvorenih pitanja, ali i ozbiljnu zabrinutost zbog zaštite osoba koje se nalaze na psihijatrijskom liječenju. Zdravstvene ustanove moraju predstavljati prostor u kojem se ljudski život štiti, čak i u najtežim i najnepredvidivijim situacijama. Istraga treba pokazati jesu li pojedinci prekršili zakon i jesu li ranija upozorenja bila dovoljno ozbiljno razmotrena. Istovremeno, važno je izbjeći preuranjene presude dok svi relevantni dokazi ne budu ocijenjeni. Najveća vrijednost potpunog rasvjetljavanja ovog slučaja bila bi mogućnost da se prepoznaju propusti i spriječe slične tragedije. Smatram da javnost ima opravdan interes saznati kako je moguće da pacijent izgubi život tokom intervencije čija bi svrha trebala biti njegova zaštita. Pravovremeno reagovanje na prijave nasilja i odgovornost zdravstvenih institucija moraju biti važniji od pokušaja prikrivanja eventualnih nepravilnosti. Kada biste saznali da je zaposlenik zdravstvene ustanove ranije prijavljen zbog navodnog nasilja nad pacijentom, a zatim se dogodila nova tragedija, Šta biste vi uradili?







