Stojković, Vukanović i Hajrić o Dodiku, Vučiću i mogućim političkim promjenama u Srbiji i regionu

Političke prilike u Srbiji i Bosni i Hercegovini ponovo su se našle u središtu pažnje nakon nastupa advokata Čedomira Stojkovića u emisiji Plenum na Federalnoj televiziji, gdje je iznio niz tvrdnji o budućnosti Aleksandra Vučića, Srpske napredne stranke i Milorada Dodika. U istoj emisiji govorili su i Nebojša Vukanović te bivši diplomata Mirza Hajrić, pa je razgovor dobio širi regionalni okvir: nije se govorilo samo o jednom izbornom rezultatu, nego i o tome da li se u Srbiji otvara prostor za dublje institucionalne promjene koje bi mogle zahvatiti i Bosnu i Hercegovinu.

U fokusu debate bilo je pitanje da li politički kraj Aleksandra Vučića znači i kraj, kako su gosti ocijenili, neformalne ili prikrivene podrške koju je dio srbijanskog državnog aparata godinama pružao Miloradu Dodiku i njegovoj politici. Sagovornici su raspravljali o tome hoće li promjena vlasti u Beogradu promijeniti i odnos prema političkim saveznicima u Republici Srpskoj, te da li će Dodik, koji je godinama bio jedan od najglasnijih aktera regionalnih političkih sukoba, ostati bez zaštitne mreže na koju je navikao. Tema je dodatno otvorila i pitanje odgovornosti institucija, finansijskih tokova i političkog utjecaja koji prelazi granice jedne države.

Stojković: Vučićeva era je završena, a slijede pitanja o novcu i utjecaju

Čedomir Stojković je tokom emisije iznio uvjerenje da su izborni rezultati u Srbiji označili početak kraja političke dominacije Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke. Prema njegovom mišljenju, događaji koji su uslijedili nakon izbora pokazuju da se u državnim institucijama Srbije počeo raspadati strah koji je, kako tvrdi, godinama blokirao normalno funkcionisanje sistema. Kao ilustraciju tog procesa naveo je i hapšenja koja su se dogodila prije formalnog konstituisanja nove vlasti, što je za njega znak da je aparat vlasti počeo djelovati mimo političke volje dosadašnjeg centra moći.

Stojković je otišao i korak dalje, tvrdeći da će politički pad Vučića povući za sobom i njegove najbliže saradnike. Posebno je izdvojio Aleksandra Vulina, kojeg vidi kao ključnu kariku između Vučićevog sistema i Dodikove politike. U njegovoj interpretaciji, SNS je godinama funkcionisala kao mreža interesa koja je, kako kaže, crpila ogromna sredstva iz državnog budžeta Srbije. Upravo zato smatra da će se promjenom vlasti otvoriti i pitanja o tome gdje je završavao novac, ko je sve imao koristi od takvog sistema i na koji način su pojedini politički i poslovni krugovi djelovali preko granica Srbije.

Posebnu pažnju privukla je njegova tvrdnja da će Milorad Dodik u Srbiji biti predmet istraga i da će, po njegovom uvjerenju, na kraju biti i osuđen. Stojković je pozvao građane Republike Srpske da preispitaju svoju podršku Dodiku i da se, kako je rekao, distanciraju od politike koja se u javnosti često predstavlja kao zaštita srpskog naroda, a u stvarnosti služi ličnim i stranačkim interesima. On je optužio Dodikovu propagandu da je političke protivnike etiketirala najtežim uvredama, dok istovremeno nije odgovarala na pitanja o luksuznim nekretninama, finansijskim tokovima i mogućim zloupotrebama prilikom izbora u Srbiji.

Vukanović: Bez Vučića i Dodik gubi oslonac

Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red, iskoristio je emisiju da objasni zašto je godinama podržavao studentske proteste u Srbiji i njihovu izbornu listu. On je podsjetio da njegova podrška nije bila samo verbalna, nego i organizaciona, jer su, prema njegovim riječima, njegovi ljudi učestvovali kao posmatrači i članovi biračkih odbora. Kao dokaz širine podrške naveo je rezultate u različitim dijelovima Republike Srpske, pri čemu je posebno istakao da je u Trebinju studentska lista ostvarila zapažen rezultat, dok je u drugim sredinama Vučić uživao gotovo apsolutnu podršku.

Vukanović je svoju političku bliskost sa studentskim pokretom objasnio vrijednostima koje, kako kaže, već godinama zastupa u Narodnoj skupštini Republike Srpske: borbom protiv korupcije, lustracijom, profesionalizacijom institucija, meritokratijom i normalizacijom odnosa između Srba i Bošnjaka. Za njega je, kako je naglasio, ključna ideja da se sistem mora osloboditi partijskog i ličnog zarobljavanja. U tom kontekstu smatra da i promjena u Srbiji može imati širi efekat, jer bi oslabila i političku poziciju Milorada Dodika, koji je dugo računao na Vučićevu podršku kao na važan oslonac svoje vlasti.

Govoreći o Dodiku, Vukanović je bio izričit: “Milorad Dodik je prošlost”. Po njegovom mišljenju, Dodik i njegovi saradnici godinama su vrijeđali studente, nazivali ih blokaderima, teroristima i ustašama, a istovremeno su im onemogućavali okupljanja i izlagali ih pritiscima. Zbog toga smatra da s takvom politikom nema prostora za dijalog. Upozorio je i da promjene ne bi smjele stati samo na promjeni lica na vlasti, nego da treba doći do stvarnog oslobađanja institucija i uspostavljanja saradnje između Bosne i Hercegovine i Srbije na zdravijim osnovama.

Vukanović je dodatno predložio da se na državnom nivou formira Vijeće ministara bez SNSD-a, uvjeren da u parlamentu postoji dovoljno političkih ruku za takvu većinu. Prema njegovom mišljenju, to bi značilo kraj dugotrajnih blokada i ucjena koje su usporavale rad institucija Bosne i Hercegovine. Također je govorio o medijskoj neravnopravnosti u Republici Srpskoj, podsjećajući na vlastitu kampanju u kojoj, kako tvrdi, nije imao pristup glavnim televizijama, iako je ostvario značajan izborni rezultat uz skromna sredstva.

Hajrić: Srbija je pokazala da promjena može krenuti odozdo

Mirza Hajrić je u razgovoru zauzeo nešto analitičniji pristup, ističući da je Srbija doživjela autentičan društveni pokret koji je izrastao iz nezadovoljstva građana, posebno mladih. Podsjetio je da takvi pokreti nisu novi u političkoj historiji regiona, navodeći studentske proteste iz 1968. kao primjer vremena kada su mladi ljudi uspjeli otvoriti prostor za ozbiljna društvena pitanja. Ipak, Hajrić je naglasio da se u Bosni i Hercegovini, uprkos dugotrajnoj političkoj krizi i visokom nivou nezadovoljstva, nije razvio sličan široki talas pobune.

Po njegovom mišljenju, jedna od važnih karakteristika studentskog pokreta u Srbiji bila je sposobnost organizacije bez oslanjanja na tradicionalne medije. Studenti su, kako kaže, komunicirali putem društvenih mreža, WhatsAppa i Vibera, gradeći mrežu podrške izvan formalnih kanala informisanja. Upravo ta mobilnost i otpornost na pritiske omogućile su da pokret traje dugo, uprkos represiji, nasilju i pokušajima diskreditacije. Hajrić smatra da je upravo ta upornost pokazala koliko je snažan glas koji dolazi “odozdo”, izvan struktura vlasti i partijskih mehanizama.

On je, međutim, upozorio da će mnogo toga zavisiti od toga kako će se nova politička energija u Srbiji konkretizirati. Nije mu sporno da promjene mogu biti značajne, ali ističe da je važno kako će se studenti i njihovi predstavnici odnositi prema Bosni i Hercegovini, kao i prema širem regionalnom okviru. Hajrić je izrazio nadu da će posjetiti Tuzlu i Sarajevo, ali bez Milorada Dodika, kojeg vidi kao dio sistema povezanog s politikom Aleksandra Vučića. Također je upozorio da će se u novim okolnostima vjerovatno pojaviti i ljudi iz bivših struktura vlasti koji će pokušati sačuvati utjecaj prelaskom na drugu stranu.

Na kraju, Hajrić je ocijenio da će prava vrijednost promjena biti vidljiva tek kada se otvoreno krene u borbu protiv korupcije i kada se počnu otkrivati afere koje mogu imati veze i s ljudima iz Dodikovog okruženja. U tom smislu, emisija na FTV-u nije ponudila samo komentar o jednom izbornom ciklusu u Srbiji, nego i širu sliku mogućeg preuređenja političkih odnosa na Balkanu. Ipak, sve iznesene tvrdnje ostaju stavovi gostiju emisije, a ne potvrđene činjenice ili pravosnažne sudske odluke.

Važno je naglasiti da su u emisiji iznesene političke procjene, optužbe i interpretacije koje dolaze od samih sagovornika. Tvrdnje o Dodikovim firmama, navodnom novcu, mogućim istragama u Srbiji i drugim teškim optužbama nisu potkrijepljene u samom razgovoru pravosnažnim sudskim odlukama. Upravo zbog toga ovaj nastup treba posmatrati kao dio šire političke debate, u kojoj se sudaraju različita tumačenja budućnosti Srbije, Republike Srpske i odnosa u regionu.

Ads