Težak incident u javnom prevozu: Kada putovanje postane trauma
U svakodnevici urbanog života, javni prevoz predstavlja jedan od najosnovnijih oblika komunikacije i transporta. Ljudi svih uzrasta, socijalnih statusa i profesija oslanjaju se na autobuske linije kako bi stigli do posla, škole ili kuće. Međutim, ponekad ono što bi trebalo da bude rutinska vožnja preraste u neprijatno, pa čak i traumatično iskustvo.
Takav slučaj dogodio se u Novom Sadu, kada je, prema tvrdnjama građana i objavama na društvenim mrežama, došlo do ozbiljnog sukoba između vozača autobusa JGSP Novi Sad i porodice putnika – dve tinejdžerke i njihove majke. Ono što je započelo kao navodna zabuna u vezi sa validnošću karte, kulminiralo je fizičkim sukobom, verbalnim nasiljem i uključivanjem policije.
U nastavku analiziramo ceo incident: šta se dogodilo, kako je sve počelo, kako su se akteri ponašali i koje su šire implikacije ovakvih događaja u društvu koje se trudi da promoviše bezbednost i poštovanje u javnom prostoru.
Početak nesporazuma – sve je počelo sa jednom kartom
Incident je, prema navodima žene koja je iznela priču u javnost putem Fejsbuka, započeo kada su dve devojčice, uzrasta 17 i 15 godina, ušle u autobus na liniji koja saobraća iz Novog Sada ka Čeneju. Devojčice su, kako tvrdi, uredno očitale kartu na validacionom uređaju, što je uobičajena praksa u novosadskom javnom prevozu.
Međutim, vozač autobusa, iz samo njemu poznatih razloga, navodno nije verovao da je karta zaista očitana i odlučio je da ih izbaci iz vozila. Ova odluka nije bila samo neprijatna, već je, sudeći po svedočenjima, bila ponižavajuća i nasilna, jer se nije temeljila na zvaničnoj proveri validnosti karte.
Reakcija majke i pokušaj objašnjenja
Kada su devojčice obavestile porodicu o incidentu, njihova majka je brzo reagovala. Otišla je po njih na železničku stanicu, a zatim se zaputila u Čenej, odlučna da sazna šta se zapravo dogodilo i da dokaže da su njene ćerke imale važeće karte. Njena namera je bila da uđe u autobus, prikaže dokaz o validnosti i stane u zaštitu svoje dece.
U ovom momentu dolazi do eskalacije sukoba.
Prema njenim rečima, umesto da sasluša ili proveri podatke, vozač je postao agresivan. Počelo je verbalno vređanje, zatim guranje, a sve je kulminiralo fizičkim napadom – vozač ju je udario šakom u lice.
Objava na društvenim mrežama – vapaj za pravdom
Majka devojčica, vidno potresena, odlučila je da iskustvo podeli na Fejsbuku, navodeći sledeće ključne detalje:
-
Devojčice su regularno koristile karte.
-
Vozač ih je izbacio iz autobusa bez pravog razloga.
-
Kada je pokušala da odbrani svoje ćerke i objasni situaciju, fizički ju je napao.
-
Postoji video snimak incidenta.
-
Policija je bila obaveštena i uključena.
U njenim rečima prepoznaje se osećaj bespomoćnosti i frustracije, ali i snažna potreba da se ovakve situacije ne zataškavaju. Jasno je stavila do znanja da ovo ne želi da prođe nezapaženo, i zamolila je građane da podele objavu kako bi šira javnost videla šta se dogodilo.
Video kao ključni dokaz
Na društvenim mrežama je ubrzo osvanuo i video zapis koji potvrđuje deo njenog svedočenja. Na snimku se vidi kako vozač viče na ženu koja pokušava da objasni situaciju, sve vreme ponavljajući: “Izađi iz vozila, bre!”
U nastavku snimka vidi se:
-
Guranje žene, uprkos njenim pokušajima da ostane staložena.
-
Mlađa osoba snima celu situaciju dok pokušava da zaštiti žrtvu.
-
Žena u jednom trenutku opsuje vozača, što je on iskoristio kao povod da je fizički napadne.
Snimak se prekida odmah nakon udarca, ali je već tada postalo jasno da se radi o ozbiljnom incidentu.
Uloga policije i potencijalne posledice
Prema informacijama koje su dostupne javnosti, slučaj je prijavljen nadležnoj policijskoj stanici. Nema još zvaničnih informacija o eventualnom pokretanju krivičnog postupka ili sankcijama protiv vozača, ali se očekuje da će slučaj biti ispitan, s obzirom na ozbiljnost optužbi i prisustvo video dokaza.
Šira slika – šta ovaj incident otkriva o našem društvu
Ova priča daleko prevazilazi jedan autobus i jedan nesporazum oko karte. Reč je o duboko zabrinjavajućem primeru agresije zaposlenog u javnoj službi, koja bi po svojoj prirodi trebalo da bude orijentisana na građane, a ne protiv njih.
Ovaj incident otvara brojna pitanja:
1. Gde je granica profesionalne odgovornosti zaposlenih u javnom prevozu?
Vozači su često pod stresom, rade u teškim uslovima i imaju posla sa raznim tipovima ljudi. Međutim, ništa ne može opravdati fizičko nasilje, naročito prema ženama i maloletnicima. Potrebno je uvesti dodatnu edukaciju i jasna pravila ponašanja u kriznim situacijama.
2. Da li postoje adekvatni mehanizmi kontrole ponašanja zaposlenih?
Ako je jedan vozač u stanju da javno i bez straha od posledica fizički nasrne na putnika, onda to ukazuje na manjkavosti u internim procedurama prevoznika. GSP preduzeća moraju ozbiljno razmotriti uvođenje strožijih internih kontrola i sankcija za neprimereno ponašanje.
3. Koliko su putnici svesni svojih prava?
Ovakvi incidenti pokazuju i koliko su putnici često nespremni ili neinformisani kada dođe do konflikta. Građani moraju znati da imaju pravo da zahtevaju poštovanje, da prijave svaku vrstu nasilja i da očekuju odgovor institucija.
Incident u novosadskom autobusu predstavlja ozbiljan podsetnik da agresija i nasilje nemaju mesto u društvu koje teži ka jednakosti, pravdi i dostojanstvu svih građana. Bez obzira na to da li je došlo do tehničke greške pri očitavanju karte, reakcija vozača je bila neprofesionalna, opasna i nedopustiva.
Tri ključne poruke koje treba izvući iz ovog slučaja:
-
Nasilje nikada nije rešenje, a naročito ne od strane osoba koje obavljaju javne dužnosti.
-
Svaki građanin ima pravo na sigurnost u javnom prostoru, bez obzira na uzrast, pol ili situaciju.
-
Sistem mora reagovati – brzo, transparentno i odlučno – kako bi ovakvi incidenti postali izuzetak, a ne praksa.
Ostaje da se nadamo da će nadležni organi prepoznati težinu ovog slučaja i postupiti u skladu sa zakonom, a da će se javnost nastaviti boriti za društvo u kojem se poštovanje, a ne nasilje, postavlja kao osnova svakog susreta – čak i u vožnji gradskim autobusom.