Da li je „13. penzija“ stvarna mogućnost ili samo ideja koja je privukla pažnju penzionera?
U javnosti Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci veliko interesovanje izazvala je tema dodatne godišnje isplate za penzionere, koju su pojedini predstavnici udruženja nazvali „13. penzijom“. Iako ovaj naziv zvuči kao da bi svaki korisnik mogao dobiti još jednu punu mjesečnu penziju, stvarnost je daleko složenija.
Riječ je o prijedlogu koji je otvorio važnu raspravu o tome kako najbolje zaštititi starije građane od rasta troškova života, ali i o tome na koji način država može dugoročno i održivo poboljšati njihov materijalni položaj.
Ova tema nije nastala slučajno. Penzioneri već godinama upozoravaju da svakodnevni život postaje sve skuplji, dok njihova primanja često rastu sporije od cijena osnovnih proizvoda i usluga. Hrana, lijekovi, grijanje, električna energija, voda, prevoz i komunalne naknade postali su trošak koji mnogima troši gotovo cijeli mjesečni budžet. Zbog toga se svaka rasprava o dodatnoj pomoći doživljava kao pitanje opstanka, a ne samo kao politička ili tehnička mjera.
Za veliki broj penzionera i mala finansijska podrška može značiti razliku između dostojanstvenog života i stalne borbe za osnovne potrebe.
Šta zapravo znači prijedlog o dodatnoj godišnjoj isplati?
Važno je naglasiti da se pod pojmom „13. penzija“ ne podrazumijeva automatski još jedna puna penzija u klasičnom smislu. U dosadašnjim razgovorima i prijedlozima spominjala se mogućnost da penzioneri jednom godišnje dobiju poseban dodatak, ali bez unaprijed utvrđenog modela koji bi bio identičan redovnoj mjesečnoj penziji. Drugim riječima, naziv je više medijski i kolokvijalni izraz nego pravno definisana kategorija.
U praksi bi takva isplata mogla zavisiti od više faktora: raspoloživih budžetskih sredstava, fiskalnih mogućnosti Federacije BiH, broja korisnika penzija, kao i kriterija koji bi tek morali biti precizno definisani. Bez jasnih pravila ne može se govoriti o trajnom i jednakom pravu za sve. Zbog toga je važno razlikovati ideju dodatne pomoći od već postojećih zakonskih mehanizama koji regulišu redovno usklađivanje penzija.
Razlika između redovnog usklađivanja i posebnog dodatka
Jedna od najčešćih zabuna u javnosti odnosi se na to da li dva godišnja usklađivanja penzija znače isto što i „13. penzija“. Odgovor je jasan: ne znače. Usklađivanje penzija je zakonski predviđen mehanizam kojim se redovna primanja prilagođavaju ekonomskim kretanjima, dok bi dodatna godišnja isplata bila zasebna mjera i zahtijevala bi poseban propis, budžetsko pokriće i jasno utvrđene uslove isplate.
Izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju uvedeno je usklađivanje penzija dva puta godišnje, i to 1. januara i 1. jula. Novi model povezuje rast penzija s kretanjem indeksa potrošačkih cijena i bruto plata u Federaciji BiH. Kada se uporede ova dva pokazatelja, primjenjuje se omjer 60 i 40 posto, ovisno o tome šta je povoljnije za penzionere.
Ideja ovakvog sistema jeste da penzije ne zavise samo od inflacije, nego i od ukupnog kretanja ekonomije i plata na tržištu rada.
To znači da penzioneri sada imaju nešto predvidljiviji okvir za rast primanja nego ranije, ali taj rast i dalje ne garantuje rješenje za sve probleme koje donose visoke cijene i sve veći životni troškovi. Upravo zato je dio javnosti i dalje zainteresovan za dodatne mjere podrške, među kojima se najviše spominje mogućnost jednokratne ili godišnje dodatne isplate.
Ko bi mogao imati pravo na dodatak i po kojim kriterijima?
Jedno od najosjetljivijih pitanja u vezi s mogućom 13. penzijom jeste način određivanja ko bi imao pravo na isplatu. U javnim raspravama spominjana je opcija da se iznos dodatka veže za dužinu penzijskog staža. Prema takvom modelu, penzioneri s dužim radnim stažom mogli bi imati veći dodatak od onih koji su ostvarili kraći period osiguranja.
Takav pristup na prvi pogled djeluje pravedno jer naglašava doprinos tokom radnog vijeka, ali bi istovremeno zahtijevao vrlo preciznu pravnu i finansijsku razradu.
Međutim, važno je naglasiti da to nije usvojen i finaliziran model. Da bi dodatak zaista postao pravo, bilo bi neophodno da nadležne institucije definišu jasna pravila: ko ulazi u kategoriju korisnika, da li se dodatak odnosi na sve penzionere ili samo na određene grupe, da li će iznos biti isti za sve ili će zavisiti od staža, te iz kojih će se sredstava finansirati. Bez tih elemenata svaka priča o 13.
penziji ostaje na nivou prijedloga i političke debate.
Posebna pažnja na član 81. i buduće penzije
Osim rasprave o dodatnoj godišnjoj isplati, posebnu pažnju izazvale su i izmjene člana 81. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Ta odredba se odnosi na najnižu, zagarantovanu i najvišu penziju, a izmijenjeni sistem uvodi vezu između najniže starosne penzije i dužine ostvarenog penzijskog staža.
Ovo je posebno važno za buduće korisnike prava, jer se njihov konačni iznos penzije više ne posmatra isključivo kroz jednu univerzalnu formulu, nego kroz širi okvir koji uključuje godine osiguranja.
U javnim raspravama pojedini predstavnici penzionera izrazili su zabrinutost da bi osobe s kraćim stažom mogle ostvariti znatno niža primanja u odnosu na one koji su radili duži niz godina. Takva zabrinutost nije bez osnova, posebno u društvu u kojem mnogi građani imaju prekide u radnom stažu, neredovne uplate doprinosa ili kasniji ulazak u sistem osiguranja.
Zbog toga je za svakog budućeg penzionera bitno da poznaje vlastita prava i da na vrijeme provjeri kako se računaju godine staža, vrsta penzije i uslovi za ostvarivanje pojedinih prava.
Zašto penzioneri insistiraju na stabilnijem sistemu?
Jednokratna pomoć može biti korisna, ali mnogi penzioneri smatraju da ona ne rješava suštinski problem. Ako cijene rastu iz mjeseca u mjesec, onda se i mjesečna primanja moraju sistemski prilagođavati, a ne samo povremeno ublažavati kroz kratkoročne mjere. Zato su udruženja penzionera godinama insistirala na tome da se uspostavi model koji će omogućiti redovniji i pravedniji rast penzija, uz zaštitu kupovne moći starijih građana.
Za nekoga ko veći dio penzije troši na lijekove, režije i osnovne životne namirnice, i najmanje poskupljenje može predstavljati ozbiljan udar na kućni budžet. Upravo zbog toga rasprava o eventualnoj 13. penziji nije samo pitanje dodatnog novca, nego i pitanje dostojanstva, sigurnosti i socijalne pravde. Stariji građani često nemaju prostor za dodatnu zaradu niti mogućnost da svoje troškove prilagode tržišnim promjenama kao mlađe generacije.
Šta treba pratiti u narednom periodu?
Najvažnije za građane jeste da ne poistovjećuju glasine, političke najave i neprovjerene objave na društvenim mrežama s konačnim odlukama. Za pouzdane informacije potrebno je pratiti saopćenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Vlade Federacije BiH i nadležnog federalnog ministarstva. Samo zvanične institucije mogu potvrditi da li će i kada biti uveden neki oblik dodatne godišnje pomoći.
Također je važno podsjetiti penzionere da ne trebaju slati lične podatke, bankovne račune ili druge osjetljive informacije na osnovu neprovjerenih internetskih objava koje obećavaju brzu isplatu novca. Svaka stvarna mjera mora imati zakonski osnov, jasno utvrđene uslove i precizno objavljen postupak. Dok se to ne dogodi, 13. penzija ostaje ideja o kojoj se raspravlja, a ne zagarantovana obaveza države.
Na kraju, ostaje ključno pitanje koje se stalno vraća u javnosti: da li bi penzionerima više značila posebna godišnja isplata ili stabilniji i veći mjesečni rast penzija? Odgovor vjerovatno zavisi od toga koga pitate, ali jedno je sigurno — tema penzionerskih primanja ostaje jedno od najvažnijih socijalnih pitanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer direktno utiče na svakodnevni život desetina hiljada ljudi.
