Tragična smrt u zagrebačkoj psihijatrijskoj ustanovi: šta se zna o posljednjim satima Kristiana Periša
Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ potresla je javnost i otvorila niz ozbiljnih pitanja o postupanju zdravstvenog osoblja, sigurnosti pacijenata i nadzoru unutar psihijatrijskih ustanova. Ono što je za porodicu počelo kao pokušaj da se njihovom sinu i bratu pruži hitna pomoć, završilo je tragedijom koja je sada predmet policijske i pravosudne istrage. U fokusu su policijski zapisnici, snimci nadzornih kamera, iskazi svjedoka i medicinska dokumentacija koja bi trebala rasvijetliti šta se tačno događalo tokom njegovog boravka u bolnici.
Prema dostupnim informacijama, Kristian Periš je 21. oktobra došao u bolnicu nakon što su članovi porodice primijetili da mu se psihičko stanje ozbiljno pogoršalo. U razgovoru s policijom i Hitnom pomoći navodno je opisivan kao osoba koja pokazuje znakove paranoidnog mišljenja i psihičke rastrojenosti. Porodica je, zabrinuta za njegovo stanje i sigurnost, zatražila hitnu intervenciju, vjerujući da će u zdravstvenoj ustanovi dobiti stručnu pomoć i nadzor. Umjesto očekivanog smirivanja situacije, uslijedio je niz događaja koji su, prema navodima istražitelja, završili smrtnim ishodom.
Prvi dio istrage odnosi se na rane popodnevne sate, kada je osoblje bolnice navodno upozorilo policiju da pacijent izgovara uvrede i prijetnje. Međutim, kada su policajci stigli i razgovarali s dežurnom doktoricom, Kristian je, kako je zabilježeno u službenim bilješkama, mirno sjedio na klupi ispred ustanove. Prema tim zapisima, nije djelovao agresivno u trenutku kada su ga službenici zatekli. U početku nije želio ući u bolnicu, objašnjavajući da se boji ranijeg iskustva vezivanja i gušenja, ali je nakon razgovora pristao vratiti se i primiti terapiju. Ovaj detalj je važan jer pokazuje da se njegovo ponašanje, barem u tom trenutku, nije činilo toliko dramatičnim koliko je prvobitno prijavljeno.
Nekoliko sati kasnije policija je ponovo pozvana u istu ustanovu. Oko 17 sati službenici su, prema dostupnim bilješkama, zatekli Periša vezanog za bolnički krevet. Navodi se da je bio dezorijentisan i ošamućen, dok im je doktorica poručila da je pacijent fizički sputan i da njihova daljnja intervencija nije potrebna. Policajci tada nisu utvrdili okolnosti koje bi zahtijevale krivično ili prekršajno postupanje, pa su napustili bolnicu. Upravo taj drugi dolazak policije danas ima veliku težinu, jer pokazuje stanje pacijenta nekoliko sati prije smrti i otvara pitanje da li je korištena mjera sputavanja bila opravdana, pravilno vođena i u skladu s medicinskim standardima.
Najpotresniji dio slučaja, prema navodima istrage, odnosi se na razdoblje između 20:02 i 20:12 sati. Policija tvrdi da snimak nadzorne kamere pokazuje Kristiana kako leži vezan za krevet i pokušava se osloboditi, dok su u fizičkom sputavanju učestvovala četvorica medicinskih tehničara. Prema navodima istražitelja, na videu se vidi pritisak tijela, postavljanje jastuka preko glave i pritisak koljenima na područje vrata. Posebno zabrinjava tvrdnja da je pritisak nastavljen i nakon što je pacijent prestao pružati otpor. Uslijedio je pokušaj reanimacije, ali je mladić preminuo. Iako su svi ovi navodi još predmet sudskog postupka, oni su izazvali duboku zabrinutost javnosti i stručnjaka za ljudska prava.
Porodični šok, vidljive povrede i pitanje odgovornosti
Nakon što su obaviješteni o smrti, članovi porodice došli su u bolnicu i, prema njihovim riječima, naišli na dodatnu bol i nejasnoće. Isprva im, kako tvrde, nije bilo dozvoljeno da vide tijelo. Kada su ga napokon pregledali, primijetili su modrice na vratu, povrede oko usana i tragove krvi, što je izazvalo sumnju da smrt nije nastupila isključivo zbog medicinskih komplikacija. Bolničko osoblje je, prema njihovim iskazima, tvrdilo da su pojedine povrede posljedica intubacije i postupaka reanimacije, dok je porodici kao uzrok smrti navodno navedeno zatajenje srca. Takva objašnjenja nisu umanjila njihovu zabrinutost, nego su, naprotiv, dodatno pojačala potrebu za nezavisnim rasvjetljavanjem slučaja.
Porodična svjedočenja postala su važan dio istrage jer se uklapaju s onim što istražitelji pokušavaju potvrditi obdukcijom, videosnimcima i službenim dokumentima. Preliminarni sudskomedicinski nalazi navodno su pokazali više povreda, uključujući krvne podljeve, oguljotine, prijelome rebara i grudne kosti, kao i oticanje pluća i mozga. Ipak, konačan uzrok smrti u početnoj fazi istrage nije bio precizno utvrđen, pa su zatražena dodatna vještačenja. Upravo zbog toga ovaj slučaj ne predstavlja samo porodičnu tragediju, nego i ozbiljno pitanje standarda u psihijatrijskom liječenju, posebno kada je riječ o pacijentima koji se smatraju posebno ranjivim.
Četvorica medicinskih tehničara uhapšena su 7. novembra, a potom im je određen istražni zatvor. Nešto kasnije, prema informacijama koje su objavljivani mediji prenijeli iz izvora bliskih istrazi, svi su dobili i izvanredne otkaze u klinici. Istraga se vodi zbog sumnje na teško ubistvo posebno ranjive osobe, što označava jednu od najtežih pravnih kvalifikacija u ovakvim slučajevima. Važno je naglasiti da postupak još traje i da osumnjičeni imaju pravo na pretpostavku nevinosti dok sud ne utvrdi sve činjenice. Ipak, već sama činjenica da se ispituje moguće prekoračenje ovlaštenja zdravstvenih radnika pokreće širu raspravu o tome koliko su ustanove spremne da adekvatno zaštite i pacijenta i osoblje u kriznim situacijama.
Šira slika: psihijatrijska skrb, sigurnost pacijenata i povjerenje u sistem
Ovaj slučaj je otvorio i mnogo šira pitanja od onih koja se odnose isključivo na jednu bolnicu. Psihijatrijski pacijenti često dolaze u ustanove u stanju straha, zbunjenosti i velike emocionalne nestabilnosti, zbog čega je odnos osoblja prema njima posebno osjetljiv. Stručnjaci godinama upozoravaju da se u takvim situacijama mora pronaći ravnoteža između zaštite pacijenta, zaštite drugih osoba i poštovanja dostojanstva bolesnika. Kada se pojavi sumnja da je upotrijebljena pretjerana sila, povjerenje porodica i šire javnosti u zdravstveni sistem može biti ozbiljno narušeno.
Upravo zato istraga o smrti Kristiana Josipa Periša ima značaj koji nadilazi jedan konkretan događaj. Ako se potvrdi da je došlo do nezakonitog postupanja, posljedice će morati biti i pravne i institucionalne. Ako, pak, vještačenja pokažu da je smrt nastupila zbog drugih okolnosti, i tada će biti potrebno objasniti zašto su povrede zabilježene na tijelu i kako je došlo do toliko teškog završetka. Porodica, koja je tražila pomoć za svog sina, sada očekuje odgovore, a javnost s pravom traži transparentnost, preciznost i odgovornost. U društvu u kojem se sve više govori o mentalnom zdravlju, ovakvi slučajevi podsjećaju koliko je važno da sistem bude i stručan i human, te da svaki pacijent, bez obzira na stanje u kojem se nalazi, bude tretiran s punim poštovanjem i maksimalnom pažnjom.
