Godinama sam bio jedan od onih ljudi koji nisu bili u vezi. U međuvremenu, moji prijatelji su promijenili partnere, počeli živjeti zajedno, vjenčali se, pa čak i postali roditelji. Kad god imamo grupno okupljanje, neminovno postajem meta pitanja: “Kada ideš?”. Moja prva reakcija je bila ljutnja jer sam mislila da je nepristojno. Bio sam u iskušenju da odgovorim: “Kad hoću”, ali stvarnost me je natjerala da shvatim da ne može biti dalje od istine. Onda sam se ugrizao za jezik i počeo pažljivije da razmišljam o stvarima. Brojeći koliko puta su mi ljudi oko mene postavili isto pitanje, počela sam da ubeđujem sebe da sam „zaostala“ za svojim rasporedom. Moji stariji su govorili „mlad si“, a vršnjaci su me ohrabrivali da „iskoristim svoj trenutak“. Ko zna šta je istina? Taman kada sam prestao da se bavim teorijama zavere, pojavio se čovek kome nije bilo teško da me osvoji.
Ne samo da me je osvojio, on je osvojio i moje bliske prijatelje i porodicu. Naša priča počinje da se raspliće malo po malo. Moja voljena osoba je sretna i slavi našu vezu. Po njima sam bila udata za ambicioznog, vrijednog, uspješnog čovjeka, a i on je bio jako simpatičan. Znam to i sam, ali kako kažu, tamo je trava uvijek zelenija. Međutim, moje mišljenje se promijenilo kada sam prvi put posjetio njegovu kuću. Zaprepaštena, upitala sam se: „Ko je on?“ To je bio početak neočekivanog preokreta u našoj vezi. Nestrpljivo očekujem njegov poziv jer znam da će to naš odnos podići na viši nivo. Dogovorili smo se da ću večerati s njim, pogledati film i onda prenoćiti kod njega.
