Očeva sahrana je duboko uticala na Luku i Đovanu i ostavila dubok utisak na srpski narod. Hiljade građana oprostilo se od tadašnjeg premijera Zorana Dinića, a dve decenije kasnije sećanje na njegovo svirepo ubistvo nije završeno. Djeca pravog državnika, čije se riječi i danas pamte, godinama su se dokazala kao cijenjeni i dostojni ljudi. Uz njihova imena nisu povezani nikakvi skandali. Zoran i Ružica su se venčali 1990. godine, iste godine kada im se rodilo prvo dete Jovana. Godine 1993. dobili su drugo dijete, sina Luku. Od tog trenutka ostali smo samo nas troje, a i nekada važni prijatelji su se razbježali, pojavljujući se samo u daljini kao nejasne figure.
Istovremeno su i sami postali javne ličnosti. Tek nakon vijesti o očevoj smrti, konačno su prepoznati i cijenjeni. Kako su postajali važniji, tako su postajale i moja tuga i tjeskoba. Nakon Zoranove tragične smrti, Ružka je osjetila potrebu da svojoj djeci objasni važnost njihovog statusa. Uprkos nezamislivoj tuzi koju su preživjeli, Ruzka ostaje posvećena usmjeravanju svoje djece na pravi put. Kada im je oduzeta najveća podrška, Giovanna je imala 13 godina, a Luca samo 9 godina. Začudo, veliki bol koji su pretrpjeli nije inspirisao bol ili želju za osvetom. Umjesto toga, povukli su se iz očiju javnosti kako bi se svim srcem usredotočili na vlastite ambicije i težnje. Jovana Dinđić danas puni 33 godine i mnogo liči na oca. Iako su ljudi oko nje često primjećivali njen sličan izgled, naslijedila je očevu gracioznost, staloženost, elokvenciju i političke sklonosti. Jovana je u predviđenom roku položila sve ispite i diplomirala komunikologiju na Univerzitetu Singiduni 2013. godine.
Međutim, njeno obrazovanje se tu nije završilo, završila je master studije socijalne kognicije u Londonu. 2016. godine je započela praksu u timu za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva. U junu 2017. Giovanna je postala koordinatorica za rodnu ravnopravnost i ljudska prava. Njene odgovornosti uključuju omogućavanje razvoja i implementacije politika socijalnog uključivanja i pružanje pomoći resornim ministarstvima u ovoj oblasti. Ovo uključuje redovne konsultacije sa organizacijama civilnog društva. S druge strane, Luka, koji još nije imao tri godine, postao je važna figura u čuvenim studentskim protestima u zimu 1996/1997.
Sjedeći na očevim ramenima i predvodi demonstrante sa transparentom “Beograd je svetinja”, njegov izvanredan stas je privukao pažnju širom svijeta. Po uzoru na svog oca, Diinkićev naslednik je uspešno završio studije na beogradskom Institutu političkih nauka. Njegove kolege i profesori ga pamte kao uvijek nasmijanog i iskreno ljubaznog. S obzirom na glasine o njegovim političkim sklonostima, mnogi su nagađali da bi mogao slijediti sličan put kao i njegov otac.
