Iako je sada na sceni mnogo bogataša, nisu svi imali dobro detinjstvo. Amel Ćeman Ćemo, poznati pjevač koji je debitovao sa titulom “Kralja estrade”, suočio se sa brojnim izazovima tokom svog formiranja. Ćemo je nedavno podelio uvide iz svog ranog života, uključujući odrastanje u Beli, nastupe po barovima, putovanje u Beograd i razne druge teme. Otvoreno priča svoje najličnije anegdote na istinski iskren način, dajući uvid u njegovo odrastanje u Crnoj Gori tokom burnih decenija 1980-ih i 1990-ih. Bellane je nekada bila divno mjesto za boravak. Jasno se sjećam tog perioda, posebno kada sam imao samo četiri godine i kada su se Zimske olimpijske igre održavale u Sarajevu. Iako sam bio mlad, sećam se da sam gledao prenos. Osamdesetih godina moj život je bio zaista dobar, od jutarnjeg buđenja, preko odlaska u školu, do susreta sa učiteljima i portirima.
Ali nakon toga je sve krenulo po zlu. Naša država je počela da se raspada i od tada nismo imali ništa osim nesreće. Odrastanje u Beli je za mene bila radost, gradu koji duboko volim, kao i Beograd i Solun u kojima sam proveo veći deo svog života. 1989. godine, međutim, počela su da se razvijaju turbulentna vremena, praćena burnom decenijom devedesetih i kasnijom inflacijom koja je značajno devalvirala našu valutu, dinar. Pevačica je ispričala iskustvo života u siromaštvu. Za to vrijeme moji roditelji su nažalost ostali bez posla. Ovo je predstavljalo izazov pronalaženja načina da se izdržavam, i kao rezultat toga, našla sam se da nosim cipele koje nisu nužno bile moje lične preferencije, ali one koje su moji roditelji mogli priuštiti. Ipak, sretna sam i zahvalna, uprkos određenom stepenu nelagode što ih nosim. Potpuno sam svjesna da mi roditelji ne mogu dati ništa više i ono što mi daju čuvam kao nešto najljepše što mogu imati.
Na kraju sam počeo da zarađujem svoj novac, što me je dovelo u radnu snagu kao vrlo mlad, radeći u barovima. Nakon što su ostali bez posla, Ćemini roditelji su odlučili da kupe krave. Nakon preseljenja na periferiju grada, moj otac je odlučio da uzgaja stoku. Zbog nedostatka mogućnosti zaposlenja za njega i moju mamu, zarađuju za život od uzgoja stoke. Brat i ja smo preuzeli odgovornost prodaje domaćeg mlijeka, koje je postalo naš glavni izvor prihoda. Kada se utvrdi potražnja za našim proizvodima, ozbiljno završavamo zadatak isporuke. To je uobičajeno kod Belle, kako kažu, “češi mi leđa i ja ću tvoja počešiti”. Tek u svojoj drugoj karijeri – kao volonter u Crvenom krstu – zaista sam upoznao ulice Belanda. Naša porodica živi od prodaje mlijeka.
