Prošle su dvije godine od početka sukoba u Ukrajini, a njegove posljedice i dalje odjekuju u cijelom svijetu. Najveća briga i dalje je eskalacija troškova života, s cijenama koje vrtoglavo rastu na dnevnoj bazi. U međuvremenu, Vladimir Putin ostaje odlučan u svojoj nepokolebljivoj odlučnosti da slijedi svoje ciljeve i plan.
Kao rezultat ruske agresije prema Ukrajini, Washington Post je nedavno otkrio da je napredak u Strateškom konceptu Saveza i Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji SAD-a zaustavljen. Ugledni američki list navodi da su oba dokumenta trenutno u reviziji koja ističe Rusiju kao glavnog protivnika, uz Narodnu Republiku Kinu, koja i dalje ima strateški značaj.
Pomak od suradnje do sukoba vidljiv je u nedavnoj promjeni. Odluka NATO-a da stacionira stalne trupe duž istočnog fronta, u kombinaciji s očekivanim dodavanjem Finske i Švedske, pokazuje ovu tranziciju. Ovo raspoređivanje protezat će se od sjeverne norveško-ruske granice do južnog područja Crnog mora, obuhvaćajući Kavkaz zbog uključenosti Turske.
Postupno, ali ubrzano napuštanje ruskih izvora energije temeljna je komponenta ovog koncepta. Ključno je priznati da ova tranzicija neće nalikovati uspostavi nove željezne zavjese, već dinamičnoj i višestranoj obrambenoj strategiji. Inicijativa triju mora, koju su aktivno poduprle Sjedinjene Države, pokazala se kao uspješan model za promicanje sigurnosti i suradnje u istočnoj Europi. Prema neotkrivenom visokom dužnosniku Europske unije, opseg razgovora s Amerikancima o sigurnosnim pitanjima dosegao je razinu bez presedana u povijesti Unije. Hrvatski Globus ističe važnost ovih interakcija, ističući jedinstvenost ove situacije.
Tijekom posljednjih nekoliko dana, Jean-Baptiste Vilmer, direktor Instituta za strateške studije francuskog Ministarstva oružanih snaga, dao je značajnu izjavu. Naglasio je značaj rata u Ukrajini, koji je zapravo okončao sve rasprave o relevantnosti i važnosti NATO-a u našem modernom svijetu. Ovaj je sukob neporecivo razotkrio prisutnost zajedničke imperijalističke prijetnje. No, nužno je shvatiti da ovaj ključni trenutak u povijesti ne znači povratak u doba suprotstavljenih blokova, gdje bi se Rusija i NR Kina izravno suprotstavile NATO-u i EU-u. Ovo nije sukob između Istoka i Zapada, niti je to borba između autokracije i demokracije.
Umjesto povratka u hladnoratovsko doba nepokolebljive odanosti, trenutni globalni krajolik karakterizira multipolarni sustav. To znači da se zemlje poput Južne Koreje, iako još uvijek podržavaju Zapad, također usredotočuju na izgradnju odnosa s Narodnom Republikom Kinom. Isto tako, Indija, prepoznajući potrebu usklađivanja s vlastitim interesima, više nije u mogućnosti ostati nesvrstana i prilagođava svoju politiku u skladu s tim. U svjetlu rastućeg savezništva između Moskve i Pekinga, postoje naznake da New Delhi aktivno diverzificira svoje izvore vojne opreme. To uključuje traženje partnerstva s Francuskom i Izraelom kao način da se smanji ovisnost o ruskom oružju.
Kako bi održali diplomatske veze, bit će potrebno da sklope saveze s autokratskim vladama, poput Vijetnama. Srceparajući incident dogodio se u ponedjeljak, 18. travnja, dok je situacija u Ukrajini dosegla katastrofalan vrhunac. Grad Lavov je postao žrtva tragičnog napada koji su pokrenule ruske snage, odnijevši živote sedam osoba, uključujući nedužne civile, i uzrokujući ozljede za jedanaest drugih, uključujući jedno dijete. Ovaj razorni napad odvijao se u neposrednoj blizini središnje gradske željezničke stanice, vitalnog središta za usmjeravanje izbjeglica prema Europi.
Kako bi se postigao željeni rezultat, ruska vojska trenutno prolazi kroz proces reorganizacije za provedbu strategije “specijalnih operacija”. Ova je strategija osmišljena kako bi pružila potporu dvjema “narodnim republikama” koje priznaje Moskva, osiguravajući njihovu kontrolu nad njihovim izvornim teritorijima, a ne nad zemljom koju su zaplijenile tijekom sukoba između 2014. i 2015. Postizanjem ovog cilja i uspostavom kopnenog koridora do Krima , Putin bi mogao proglasiti pobjedu unutar vlastite zemlje. No, valja napomenuti da Ukrajina ne bi priznala okupirani teritorij kao dio Rusije, što bi smanjilo njezine šanse za ulazak u Europsku uniju. EU je već pogriješila prihvativši zemlju s teritorijalnim sporom, Cipar, i malo je vjerojatno da će je ponoviti. Što se tiče NATO-a, aspiracije Kijeva za članstvom značajno su smanjene.
Buduće akcije Moskve uvelike ovise o ishodu ruske ofenzive u Donbasu, kako je utvrđeno Teneovom analizom. Iako se može činiti nevjerojatnim, brzo zauzimanje Luganska i Donjecka, što je rezultiralo minimalnim žrtvama, ima potencijal potaknuti daljnja nastojanja da se proširi dominacija nad dodatnim područjima Ukrajine, uključujući istočne i južne regije. Može čak poslužiti i kao katalizator za nove kopnene napade na velike gradove poput Kijeva ili Harkova. Unatoč početnim neuspjesima tijekom vojne kampanje, malo je vjerojatno da je Putin odustao od svojih ambicioznih ciljeva zauzimanja prijestolnice i svrgavanja vlade predsjednika Volodimira Zelenskog.
Ako bi se okupacija Donbasa produljila i izazvala znatne troškove, vjerojatno bi se Moskva odlučila za diplomatsko rješenje i pristala na prekid vatre. Ruska vojna moć već je značajno oslabila, a svaki daljnji neuspjeh ozbiljno bi potkopao izglede za postizanje trijumfa na bojnom polju u doglednoj budućnosti. Nemogućnost uspostave potpune kontrole nad regijama Luhansk i Donetsk predstavljala bi znatan korak nazad za Putina, noseći duboke implikacije i na vojnom i na političkom planu.
Raspon potencijalnih ishoda je širok, s implikacijama koje se kreću od postavljanja netradicionalnog oružja u Ukrajini do potencijalnog slabljenja Putinovog autoriteta unutar vlastite nacije. Sukob u Donbasu ima golemu važnost u širem kontekstu tekuće vojne agresije, predstavljajući brojne moguće scenarije. Dok mnogi od ovih scenarija predstavljaju sumorne izglede zbog nastavljanja rata, jedan scenarij posebno predstavlja ozbiljnu i alarmantnu opasnost od koje međunarodna zajednica strahuje: prijelaz s konvencionalnog ratovanja na razorni sukob koji uključuje masovno uništenje, potencijalno kemijskim, biološkim i/ili nuklearne metode.
Od iznimne je važnosti priznati da Rusija posjeduje sveobuhvatnu paletu oružja, kao što je pokazala njezina uporaba kemijskog oružja u Siriji, čak i kada nije postojala neposredna opasnost za njezine vlastite granice. Ako se situacija u Donbasu doživljava kao prijetnja ruskim granicama, postoji mogućnost da se Putin odluči za raspoređivanje oružja za masovno uništenje. Neposredna blizina ovog potencijalnog scenarija ruskim granicama samo pojačava inherentne opasnosti koje ga prate.
Ako bi se kemijskim oružjem oslobodio otrovni oblak unutar granica zemlje članice NATO-a, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg tvrdi da bi to bio opravdan razlog za pozivanje na članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora o zajedničkoj obrani. Nedavni napad u Lavovu služi kao sumorna indikacija mogućih posljedica, budući da ove bojeve glave mogu sadržavati kemijske agense koje bi vjetar lako mogao odnijeti u Poljsku. Dok će odabrane zemlje EU-a, uključujući Njemačku, Francusku (pod pretpostavkom da Emmanuel Macron ostane na vlasti, jer bi vodstvo Marine Le Pen potkopalo europsko jedinstvo po ovom pitanju), i Italiju, nastojati održati otvorene linije komunikacije s Moskvom, također će se suočiti s određenim ograničenja. Na primjer, Sjedinjene Države savjetovale su Bugarskoj da odgodi isporuku borbenih zrakoplova F-16 zbog zabrinutosti da bi određene komponente mogle doći u posjed Rusije.
Unatoč naporima Socijalističke partije da održi vezu s Moskvom, Sofija je suočena s potrebom da brzo promijeni svoje političko stajalište zbog promjene strateških prioriteta s Rusije na NATO. Nedavni preokret u politici njemačkog SPD-a služi kao glavna ilustracija ove promjene u perspektivi.
