Besprekorni modni izbori Tamare Vučić privukli su pažnju ne samo domaćih modnih sladokusaca, već i stranih kreatora, stilista, dizajnera, pa čak i urednika modnih časopisa. Njen smisao za modu posebno dolazi do izražaja tokom međunarodnih posjeta, gdje su sve oči uprte u prvu damu. Tamara je poznata ne samo po svom besprekornom smislu za modu, već i po svojoj zadivljujućoj lepoti i harizmatičnom prisustvu. Osim toga, izuzetno je posvećena globalnoj promociji autohtone kulture naše zemlje. Ne čudi što je Tamara postala tražena sagovornica stranih medija.
U prošlosti je odbijala da daje opsežne intervjue, ali se sada predomislila. Odluku je otkrila u svojoj posljednjoj objavi na Instagramu danas. U intervjuu za magazin L’Officiel govorila je o raznim temama, uključujući srpski glamur, dinastiju Nemanjića i modne sklonosti Tamare Vučić. Izvodi iz intervjua dostupni su na web stranici časopisa. Novinar je zamolio Tamaru da definiše šarm Srbije. Odgovorila je: Ovo je teško pitanje jer mogu s vama podijeliti mnogo toga o glamuru, bilo da je sadašnjost, prošlost ili budućnost. Lično, šarm definiram kao sve što je jedinstveno i dodaje vrijednost, čineći ga dragocjenim. Pozitivan pogled na život i svet, kao i poznato gostoprimstvo srpskog naroda, primer su harizme koja zrači.
Beograd, grad koji nikad ne spava, odiše šarmom i sofisticiranošću. Ovaj šarm Srbije proizilazi iz naše bogate istorije, tačnije, iz vladavine dinastije Nemanjića od 12. do 14. veka. U tom periodu srpski dvor je bio ispunjen veličanstvom i kraljevskim sjajem. Srpski kraljevi, carevi i velikodostojnici bili su ne samo vešti u politici, vojnim poslovima i diplomatiji, već i vrsni graditelji, pesnici i pisci, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji. Jedno od njihovih trajnih nasljeđa je umjetnost izrade patrona, koja postoji u različitim oblicima.
Srpska srednjovekovna kultura iu sadašnjoj epohi nastavlja da odiše svojom izuzetnom lepotom, autentičnošću i veličinom kroz vekove. Isto tako, naše prethodnice su stekle vrijedan bonton i znanje svih vrsta pohađajući ženske škole u Beču, Budimpešti, Minhenu i Parizu. Na pitanje da li je ovisna o cipelama, odgovorila je da se ne bi tako opisala. Međutim, priznala je da se njen suprug možda osjeća drugačije. Kada smo se venčali, rekao je: „Nisam znao da se ženim za stonogu.“ Međutim, bilo je očigledno da je ponosan na svoju ženu i njen izgled. Vrijedi napomenuti da postoje različiti pogledi na ovo pitanje među spolovima. Kada je riječ o cipelama, prednost je izrazila za štikle jer su sofisticirane i moderne.
