Nakon turskog osvajanja Smedereva 1459. godine, mnogi aspekti srpskog jezika, kulture i tradicije će se značajno promeniti. Turska okupacija Srbije trajala je četiri veka sve dok poslednji turski vojnik nije napustio Beograd 1878. Zbog dugogodišnjeg prisustva Turske, turski uticaj još uvek prožima svakodnevni život u Srbiji. Iako to možda nismo svjesni, često koristimo njihove riječi u našem jeziku, a njihovu kuhinju smo asimilirali u našu. Iznenađujuće, neka od tradicionalnih imena koja koristimo zapravo potječu iz Turske. Popularnost turskih TV serija u Srbiji tokom protekle decenije podseća nas koliko smo usvojili turske običaje.
Na primjer, dan počinjemo turskom ili crnom kafom, živimo u velikoj zajednici pod istim krovom i nosimo njihove prepoznatljive papuče koje se moraju izuti. Osim toga, mnogi turski jezici mogu se naći i u našem svakodnevnom govoru. U svakodnevnoj komunikaciji koristimo mnogo turskih riječi, kao što su avlija, ajvar, barjak, burazer, čarapa, supa, ćuprija, kilim, dugme, ekser, jogart, kapija, lakrdija, ljestve, pare, rakija, tavan. , zeitin, hajduk itd. Mirjana Teodosijević, profesorka turskog jezika i književnosti na beogradskom Institutu za jezike, kaže za BBC srpski da je u upotrebi oko 3.000 turskih reči.
Međutim, napomenula je da ih sve manje ljudi koristi, što je trend koji se nastavlja u protekle dvije do tri decenije. Posebno mlađe generacije manje poznaju ove riječi, što je Teodosijevič primijetila na svojim univerzitetskim predavanjima. Na primjer, kada pita studente šta znači “zid” na turskom, oni često ne znaju odgovor. Nasuprot tome, tokom jugoslovenskog perioda korišteno je daleko više turskih imena, ukupno oko 8.000, uglavnom zbog islamskog stanovništva koje je živjelo u Bosni i Hercegovini. Teodosijević napominje da je turski jezik imao značajan uticaj na način života u ovim krajevima sve do kraja 19. veka. Širenju jezika pomogli su turska vlada, vojska i lokalno stanovništvo koje je prešlo na islam. Međutim, to više nije slučaj jer engleski sada ima ogroman uticaj. Međutim, turski još uvijek igra stilsku ulogu u pisanju, posebno za starije pisce. Vjerski pojmovi kao što su džamija, muftija i molitva ostaju neprevedeni.
“Jok” je Teodosijevičeva omiljena turska riječ, koja dvaput znači “ne” radi naglašavanja. Druga riječ koju voli je wala, što je islamska zakletva što znači “zakletva Bogu”. Kada su u pitanju naša omiljena ratlučka jela, svi se slažemo da je sarma na našem meniju nešto na čemu treba biti zahvalan. Naša ljubav prema domaćim srpskim jelima nije samo sarma, već i pilav, musaka, kiseli kupus, razne pite, kao i đevreci i drugi pekarski proizvodi. Među našim omiljenim turskim poslasticama ističu se tulumbe, baklave i tufahi. Glavne karakteristike turske kuhinje su upotreba čorbe, puno povrća i začina, dok Srbi posebnu ljubav imaju prema pasulju, krompiru i beloj supi, a savršena završnica svim ovim jelima je dodatak raznih začina.
Ads
