U današnjem članku donosimo zanimljivu temu iz političkog života Bosne i Hercegovine koja je ponovo privukla pažnju domaće i međunarodne javnosti. Politolog Jasmin Mujanović objavio je 16. oktobra 2026. godine analizu u američkom časopisu Harvard Journal of Law & Public Policy, u okviru njegove publikacije Per Curiam.

U tekstu se bavi ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine, američkim interesima na Zapadnom Balkanu i različitim tumačenjima političkih procesa u zemlji. Posebnu pažnju posvetio je Miloradu Dodiku i politici Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali i argumentima dvojice američkih autora koji su ranije pisali o ulozi Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Mujanović smatra da se američki strateški interesi ne mogu sagledavati isključivo kroz političke stavove pojedinih domaćih lidera, naročito kada postoje ozbiljna neslaganja o ustavnom poretku i budućnosti države. Njegova analiza obuhvata i pitanja međunarodnog nadzora, vladavine prava, ekonomskih izazova te odnosa domaćih političkih aktera s velikim svjetskim silama. Riječ je o autorskom stručnom osvrtu, a ne o zvaničnom stavu američke administracije ili Univerziteta Harvard.

Mujanovićev tekst objavljen je pod naslovom America’s Omitted Interest in Bosnia and Herzegovina: A Response to Schmitz and Kennedy, odnosno kao odgovor na raniju analizu Josepha E. Schmitza i Briana T. Kennedyja. Dvojica autora bavila su se pitanjem američkih interesa u Bosni i Hercegovini, polazeći od ideje suverene, samostalne i prosperitetne države. Mujanović ne osporava važnost takvog cilja, ali dovodi u pitanje političke argumente na kojima oni zasnivaju svoje zaključke. Prema njegovom tumačenju, problem nastaje kada se rasprava o američkoj politici prema BiH previše oslanja na stavove SNSD-a i drugih političkih struktura koje imaju različita viđenja ustavnog uređenja države. Autor smatra da bi američka politika trebala uzeti u obzir širi ustavnopravni okvir, historiju Dejtonskog mirovnog sporazuma i dugoročne sigurnosne interese Sjedinjenih Američkih Država. S druge strane, Schmitz i Kennedy u svom tekstu naglašavaju pitanja suvereniteta, domaće političke odgovornosti i ograničavanja međunarodnog intervencionizma. Upravo razlika između ova dva pristupa predstavlja osnovu njihove javne polemike.

Jedna od najvažnijih tema odnosi se na ustavno uređenje Bosne i Hercegovine i odnos domaćih institucija prema međunarodnim pravnim obavezama. Mujanović razmatra odredbe Ustava BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, te značaj Evropske konvencije o ljudskim pravima. Posebno mjesto imaju presude Evropskog suda za ljudska prava, uključujući predmet „Sejdić-Finci“, koji se odnosi na diskriminaciju građana u ostvarivanju određenih političkih prava. Ustav Bosne i Hercegovine daje Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktnu primjenu i prioritet u odnosu na druge zakone, što predstavlja važno polazište za raspravu o reformi izbornog i institucionalnog sistema. Međutim, različita politička tumačenja ustavnih nadležnosti i dalje izazivaju neslaganja među domaćim akterima. Pojedine stranke naglašavaju potrebu za očuvanjem postojećih mehanizama predstavljanja konstitutivnih naroda, dok drugi politički i stručni akteri insistiraju na snažnijoj zaštiti jednakosti svih građana. Upravo se na presjeku tih pitanja nalaze mnogi dugogodišnji sporovi o budućim ustavnim reformama.

Teška lekcija iz Amerike za Dodika: Sve mu palo u vodu, a ono što slijedi mnogi nisu očekivali!

ONO ŠTO IZDVAJAMO: OHR, AMERIČKI INTERESI I ODNOSI S RUSIJOM I KINOM MEĐU GLAVNIM TEMAMA ANALIZE

Posebnu pažnju Mujanović posvećuje ulozi Ureda visokog predstavnika i uslovima za njegovo eventualno zatvaranje. Riječ je o programu poznatom kao „5+2“, koji je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira uspostavio kao okvir za završetak međunarodnog nadzora. Među njegovim ključnim ciljevima nalaze se pitanja raspodjele državne i vojne imovine, provođenja konačne odluke o Brčkom, fiskalne održivosti i jačanja vladavine prava. Pored toga postoje dva posebna uslova, uključujući pozitivnu procjenu političke situacije koju daje Upravni odbor Vijeća za provedbu mira. Zatvaranje OHR-a, prema ovom okviru, nije vezano isključivo za političku odluku pojedinog lidera, nego za ispunjavanje ranije utvrđenih ciljeva i uslova. Upravo zbog toga rasprave o budućnosti visokog predstavnika često otvaraju pitanja koliko su domaće institucije spremne preuzeti punu odgovornost za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Različiti politički akteri pritom imaju suprotstavljena mišljenja o potrebi nastavka međunarodnog nadzora.

Važan dio polemike odnosi se i na bonske ovlasti, odnosno mehanizme koje visoki predstavnik koristi u okviru svog mandata za provedbu civilnog dijela mirovnog sporazuma. Njihova primjena godinama izaziva različite pravne i političke reakcije. Zagovornici ovih ovlasti smatraju da one mogu biti neophodne kada političke blokade prijete funkcionisanju institucija ili provođenju mirovnog sporazuma. Kritičari, međutim, postavljaju pitanje demokratskog legitimiteta odluka koje donosi međunarodni predstavnik bez neposrednog učešća izabranih zakonodavnih tijela. Mujanović svoju argumentaciju razvija kroz tumačenje dejtonskog ustavnog sistema i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, dok Schmitz i Kennedy snažnije naglašavaju potrebu da domaći politički predstavnici samostalno odlučuju o zakonodavnim pitanjima. Njihova različita pravna polazišta pokazuju zbog čega rasprava o OHR-u ostaje jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u zemlji. Pri tome treba razlikovati stavove autora od odluka nadležnih sudova i međunarodnih institucija.

Milorad Dodik – Wikicitat

U analizi se razmatra i politika Milorada Dodika, koji je u vrijeme objavljivanja teksta bio lider SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske. Mujanović kritički sagledava političke zahtjeve koje povezuje s mogućnošću slabljenja državnih institucija i promjene postojećeg ustavnog poretka. Njegov argument jeste da američki pristup Bosni i Hercegovini mora uzimati u obzir ne samo izjave domaćih lidera nego i stvarne političke ciljeve te posljedice njihovih poteza. Autor posebno problematizira predstavljanje određenih političkih stavova iz Republike Srpske kao prirodnog dijela šire zapadne konzervativne tradicije. Prema njegovom mišljenju, takvo povezivanje zahtijeva ozbiljniju analizu historijskog konteksta i američke politike prema Bosni i Hercegovini. S druge strane, politički predstavnici SNSD-a već duže vrijeme naglašavaju pitanja entitetskih nadležnosti, dejtonskog uređenja i protivljenja pojedinim odlukama visokog predstavnika. Ova suprotstavljena tumačenja imaju značajan utjecaj na unutrašnje političke rasprave, ali i na način na koji se Bosna i Hercegovina predstavlja međunarodnim partnerima.

Među pitanjima koja Mujanović otvara nalaze se i međunarodne veze Republike Srpske, posebno odnosi s Rusijom i Kinom. Autor ih posmatra u kontekstu šireg geopolitičkog nadmetanja i interesa Sjedinjenih Američkih Država u jugoistočnoj Evropi. U njegovoj analizi razmatraju se određeni projekti, politički kontakti i navodi o saradnji u oblasti tehnološke i sigurnosne infrastrukture. Takve veze, prema Mujanovićevom tumačenju, mogu imati značaj koji nadilazi lokalne političke odnose, naročito kada se razmatraju sigurnosni i strateški prioriteti zapadnih država. Ipak, pojedine tvrdnje o konkretnim ugovorima i njihovim posljedicama zahtijevaju zasebnu provjeru dostupne dokumentacije. Samo postojanje saradnje s određenom državom ne dokazuje automatski nezakonito postupanje. Zato je važno razlikovati potvrđene sporazume, političke izjave i autorove procjene mogućih geopolitičkih posljedica. Ovakva pitanja posebno su osjetljiva jer se odnose na sigurnosne interese i međunarodno pozicioniranje Bosne i Hercegovine.

Mujanović se osvrće i na ekonomske i demografske izazove Republike Srpske, uključujući javne finansije, kretanje broja stanovnika i odnos zaposlenih i penzionera. Ove teme važne su za razumijevanje dugoročne održivosti javnih sistema i finansiranja entitetskih obaveza. Smanjenje radno sposobnog stanovništva, iseljavanje i pritisak na penzioni sistem predstavljaju izazove koji se ne mogu posmatrati odvojeno od ukupnih ekonomskih okolnosti u Bosni i Hercegovini. Autor u tom kontekstu razmatra koliko su politički prioriteti usklađeni s potrebama stanovništva i dugoročnom stabilnošću institucija. Međutim, za preciznu procjenu javnog duga, demografskih kretanja i finansijske održivosti potrebno je koristiti uporedive, zvanične statističke podatke za odgovarajuće vremenske periode. Takvi pokazatelji mogu se mijenjati iz godine u godinu, zbog čega pojedinačne procjene ne treba predstavljati kao nepromjenjive činjenice. Ekonomski izazovi pritom nisu ograničeni na jedan entitet, jer se s brojnim sličnim problemima suočava i ostatak zemlje.

Donald Trump: Biography, U.S. President, Businessman

Poseban dio rasprave odnosi se na zapadne konzervativne političke tradicije i njihovo historijsko razumijevanje Bosne i Hercegovine. Mujanović poredi određene političke stavove iz perioda devedesetih godina sa savremenim pokušajima oblikovanja američke politike prema Balkanu. Time otvara pitanje postoji li kontinuitet između ranijih zapadnih opredjeljenja za očuvanje mira i sadašnjih interpretacija političkih odnosa u zemlji. Njegova centralna poruka jeste da se dugoročni američki interes u Bosni i Hercegovini ne može svesti samo na podršku jednom političkom akteru ili jednoj interpretaciji državnog suvereniteta. Takvo stanovište predstavlja autorovu procjenu međunarodnih odnosa, a ne zvanično usvojenu strategiju američke administracije. Objavljivanje različitih mišljenja u istom časopisu istovremeno omogućava stručnu raspravu o pitanjima koja imaju značajne posljedice za regionalnu stabilnost. Čitaocima je zato korisno sagledati argumente obje strane, zajedno s relevantnim pravnim i historijskim izvorima.

Činjenica da je ova analiza objavljena u publikaciji Per Curiam pokazuje da su pitanja Bosne i Hercegovine prisutna i u američkim akademskim i stručnim raspravama. Harvard Journal of Law & Public Policy studentski je uređivan pravni časopis povezan s Pravnim fakultetom Univerziteta Harvard, ali autorski tekstovi objavljeni u njemu ne predstavljaju institucionalne političke stavove univerziteta. Mujanovićev rad, objavljen 16. oktobra 2026. godine, predstavlja odgovor na prethodnu analizu Schmitza i Kennedyja i otvara raspravu o tome kako tumačiti američke interese, dejtonski sistem i buduću ulogu međunarodne zajednice. Za domaću javnost posebno su važna pitanja poštovanja ustavnog poretka, provođenja sudskih odluka, reformi i stabilnosti institucija. Istovremeno, različita mišljenja o ulozi OHR-a i entitetskim nadležnostima pokazuju koliko je teško postići politički dogovor o pojedinim temeljnim pitanjima. Budući razvoj događaja zavisit će od odluka nadležnih domaćih i međunarodnih institucija, a ne od jednog stručnog članka. Smatrate li da bi međunarodna zajednica trebala zadržati aktivnu ulogu u Bosni i Hercegovini dok se ne ispune uslovi iz programa „5+2“, ili bi veću odgovornost trebalo prepustiti domaćim institucijama?

Ads