Smrdibube pokazuju nepokolebljivu odlučnost da se infiltriraju u domove i stanove. Ovo ponašanje, međutim, nije vođeno željom za gozbom ili izazivanjem neugodnog mirisa. Umjesto toga, smrdibube mahnito traže utočište od niskih temperatura na otvorenom.
Tijekom tog vremena, ove bube neumoljivo traže zaštićeno mjesto koje je istovremeno suho i toplo, gdje se mogu zaštititi od niskih temperatura. Kada dođe prava hladnoća, oni će se smiriti i ostati neaktivni.
Važno je napomenuti da su smrdibube pripadnici istog reda kao i stjenice, ali se ne hrane krvlju i nisu prijetnja ljudima. Umjesto toga, preživljavaju na soku drveća, voću i drugim kukcima. Ove bube imaju miris koji ispuštaju kroz sekret, čiji je miris izrazito neugodan i kod većine ljudi može izazvati osjećaj mučnine.
Kada se radi o uklanjanju smrdibuba, ne postoji poseban kemijski tretman koji može jamčiti dugoročne rezultate. Međutim, prije nego što ih pokušate iskorijeniti, vrijedi razmotriti uvjerenja koja postoje u određenim zajednicama. Neki narodni običaji sugeriraju da se smrdibube nikada ne bi trebale istjerivati iz vlastitog doma jer bi to potencijalno moglo rezultirati financijskim gubitkom. Praznovjerje kaže da ako odlučite izbaciti smrdibubu, također bacate svoj novac.
Može li vam ovo rješenje pomoći u upravljanju najezdom ovih problematičnih grešaka?
Unatoč velikoj prisutnosti posljednjih godina, smrdibube nisu prijetnja ljudima jer nisu sposobne ugristi ili prenijeti infekcije. Međutim, njihov broj je u porastu. Teško je previdjeti njihovu prisutnost jer je njihovo zujanje u letu prilično glasno. Osim toga, miris koji ispuštaju nakon što su ubijeni je daleko od ugodnog, što je dovelo do njihovog naziva u javnosti.
Netko bi se mogao raspitati o opstanku ovih entiteta.
Smrdibube mogu oštetiti biljke konzumirajući sokove iz voća, povrća, cvijeća te vrtnog i ukrasnog bilja. Upravo zbog toga uzgajivači gaje jaku averziju prema njima.
Razmnožavanje
Proliferacija smrdibuba može se djelomično pripisati njihovoj brzoj stopi razmnožavanja. Odrasle smrdibube sposobne su polagati jaja u dobi od tri tjedna. Jaja su obično položena u dvije skupine koje su pričvršćene za list ili tlo gdje su položena. Inkubacija zahtijeva dva tjedna ljeti i tri tjedna u proljeće i kasnu jesen. Prosječna smrdibuba položi otprilike 260 jajašaca tijekom svog života.
