U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja, nažalost, otvara pitanja o sigurnosti ljudi u zdravstvenim ustanovama. Smrt tridesetdvogodišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan potresla je porodicu i javnost.
Mladić je 21. oktobra 2026. primljen na liječenje, ali je iste večeri preminuo nakon postupaka fizičkog sputavanja. Ono što se dogodilo sada istražuju nadležna tijela, dok njegova porodica očekuje odgovore zasnovane na dokazima. Njegovo ime postalo je simbol pitanja koje prevazilazi pojedinačni slučaj: koliko su ranjivi pacijenti zaista sigurni kada ne mogu sami govoriti o onome što im se događa?
Prema nalazima zdravstvene inspekcije, Periš je stigao u ustanovu u 13:36, u pratnji hitne pomoći i policije. Tokom dana primijenjena je terapija, kao i mjere ograničavanja kretanja. Uvečer su uslijedile dodatne intervencije, ali inspekcija navodi da pojedini postupci nisu izvedeni prema propisanim protokolima. Pacijent je doživio srčani zastoj, nakon čega je započeta reanimacija. Uprkos pokušajima zdravstvenih radnika i hitne službe, njegova smrt proglašena je u 21:26. Obdukcija je zatražena radi dodatnog razjašnjenja medicinskih okolnosti, a prvi objavljeni nalazi nisu pružili konačan odgovor na sva pitanja o uzroku smrti.
Kako je izvijestio domaći Jutarnji list, bolničko očitovanje opisuje posljednje sate pacijentovog života, ali taj dokument predstavlja verziju događaja koju su iznijeli predstavnici ustanove. Posebnu pažnju izazvale su snimke nadzornih kamera. Prema dostupnim opisima, na njima se vidi grubo fizičko postupanje prema sputanom pacijentu. Zbog sumnje na teško ubistvo četvorica medicinskih tehničara završila su u istražnom zatvoru. Njihova krivična odgovornost još nije pravosnažno utvrđena. Upravo zbog toga važno je razlikovati navode iz istrage, rezultate inspekcije i presudu koju može donijeti samo sud.
Najpotresnije u ovoj priči jeste činjenica da se tragedija dogodila na mjestu na kojem bi pacijent morao osjećati zaštitu. Psihijatrijsko liječenje ponekad zahtijeva hitne i zahtjevne intervencije, ali dostojanstvo čovjeka i njegova sigurnost ne smiju nestati ni u najtežim okolnostima. Svaka primjena sile traži jasno opravdanje, stručni nadzor i dokumentaciju.
Domaći portal Index.hr objavio je da je porodica ubrzo nakon smrti zatražila čuvanje videosnimaka. Ipak, prema dostupnoj hronologiji, tadašnja ravnateljica Majda Grah snimke je pregledala tek 4. novembra, dvije sedmice kasnije. Policija ih je preuzela 6. novembra. Takav vremenski razmak otvorio je pitanje zašto dokazi nisu ranije pregledani i jesu li odgovorne osobe postupale dovoljno brzo. Dokumentacija je važna i zbog porodice, koja ima pravo znati šta se dogodilo njenom članu.
Prema pisanju Novog lista, Grah je 12. novembra podnijela neopozivu ostavku, koju je Upravno vijeće prihvatilo. Kao razlog navedena je želja da se spriječi daljnja šteta ugledu bolnice. Međutim, promjena na rukovodećem mjestu ne znači završetak istrage niti odgovara na pitanja o zaposlenima.
Inspekcija je ustanovila i nedostatke u bilježenju fizičkog sputavanja te otvorila pitanja edukacije osoblja i odgovornosti uprave. Za porodicu preminulog nijedan administrativni izvještaj ne može nadoknaditi izgubljenog čovjeka. Ipak, nepristrasna istraga može pomoći da se utvrdi istina i spriječe slični propusti. Javnost pritom zaslužuje informacije bez senzacionalizma, a svi uključeni pravičan postupak.
Ovaj slučaj podsjeća da povjerenje u zdravstveni sistem počiva na odgovornosti, transparentnosti i poštovanju svakog pacijenta. Šta biste vi uradili?
